Restoran koji je nadživio murvu

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Nema puno restorana koje cete opisati kao mjesta gdje vas maze hranom i pristupom. Dvi murve u poreckom naselju Vranici jedan je od takvih. Vode ga od lani brat i sestra, Izabela Tintor i Sani Baric, nakon što su dvadeset godina pomagali roditeljima. Ime je dobio po stablima murvi koja su nekada stajala pred kucom u kojoj je poceo obiteljki posao. Jedna od njih danas je suha, pa su ispred nje posadili novo stablo, a druga se ne da, iz vremešnog debla izbacuje mlade grane.



Izabela, komunikativnija polovica ovog dvojca, ispricala nam je da su otac Ivan i mama Katarina 1973. godine krenuli putem ugostiteljstva na specifican nacin. Živjeli su u djedovoj kuci, povezanoj s kucom rodaka kaminom i prostorom na kojem je tada bilo okretište kola – Vranici još nisu bili naselje, tek toponim s nekoliko kuca, a do njih je vodio neasfaltirani put. Sedamdesetih godina prošlog stoljeca turizam je bio u punom zamahu. U hotelima se radilo do kasno u noc, a prije odlaska na spavanje trebalo je nešto pojesti, i to po mogucnosti u društvu. U konobi oko obiteljskog kamina okupljali su se u pocetku porecki turisticki radnici, a Barici bi im narezali pršuta uz domaci kruh, pripremili supu za okrepu, ispekli koju kobasicu ili komad mesa na otvorenoj vatri.



Danas su Dvi murve sinonim za dobru morsku mediteransku kuhinju, ali sacuvan je i dio tradicijske istarske kontinentalne kuhinje, ukljucujuci i jela pripremljena od mesa boškarina. Izabela ponosno predstavlja glavnog kuhara, 23-godišnjeg Paola Sardota koji je kod njih vec sedam godina i ucio je od chefa Dina Vlacica, koji je iz Dvi murve išao u mirovinu. Restoran je zapravo veliki pogon, koji u kuhinji i usluživanju hrane zapošljava 17 ljudi, koji su kod Barica izmedu pet i deset godina; glavni konobar i sommelier Mladen Smolica ovdje radi vec 17 godina.



"Mi smo složna ekipa. Svi znaju da ne bih dala da iz kuhinje izade ništa što i sama ne bih pojela, i to je naš standard. Stroga sam pa su strogi i oni. U restoranu nudimo pršut, i to iskljucivo istarski, svježu ribu i sezonske namirnice. U pripremanju hrane koristimo samo domace aromaticno bilje i maslinovo ulje, a vrhnje tek u šugu koji radimo za crne špagete, koje nabavljamo iz male obiteljske manufakture blizu Napulja", pripovijeda Izabela.



Dvi murve poznate su po ribi u soli. Premda to sad rade mnogi, Baricima je recept donio kuhar koji je k njima prešao iz Vrsaranke. Nema tu tajne, naravno, ako se u soli priprema potpuno svježi, divlji brancin kojemu je koža neoštecena. Te mirise i okuse nemoguce je docarati epitetima, jer se radi o suštini Mediterana. A uz takvu hranu dodatak može jedino biti malo zelenja zacinjenog dobrim domacim uljem, kojim u Dvi murve ne oskudijevaju.



"Svakog gosta gledam u oci, nastojim ponuditi najbolje, jer ocekujem da se vrati. Nije važno koliko ce gost potrošiti, nego hoce li zadovoljan izaci iz restorana. Ako treba otkriti, upoznati Istru, onda valja poceti fetom toplog domaceg kruha, kapljom dobrog ulja i žlukom vina. Tek nakon toga možemo planirati objed", govori iskusni konobar Smolica, koji je zapravo domacin gostu u restoranu. Otkriva nam i tajnu - u kuhinji ovog restorana nema mesoreznice ni friteze, jer domaci pršut mora se rezati rucno, a lignje su najbolje frigane u padeli.



"Neki ce reci da naš restoran nije za svaki džep, ali istina je da se kod nas može pristojno jesti i za 100 kuna. Vremena su se promijenila, više ljeti pred vratima ne ceka 20-30 ljudi da se oslobodi stol niti se za stolom izmijene dva-tri društva u jednoj veceri. Zato se možemo posvetiti gostu. Razgovor, gastronomska i sommelierska prica su važni", kaže Izabela. Jednako kao i svježe školjke uzgojene prirodnim nacinom u Limskom kanalu, palenta od brašna mljevena mlinskim kamenom, deserti iskombinirani u vlastitom "kulinarskom laboratoriju". Ako jednom otvorite vrata izmedu stabala Dvi murve, sigurno se vracate po još. Uostalom, to je restoran koji je nadživio jednu od dviju murvi pred kucom, starijih od 150 godina.


Podijeli: Facebook Twiter