Što je ostalo od nekad omiljenog okupljališta Puljana koji su sve do kasnih 80-ih rado dolazili u omiljeni restoran Delfin? Dovoljno je samo baciti oko, prošetati Kandlerovom i uvjeriti se da u srcu grada, nasuprot pulske katedrale, vec dugi niz godina besmisleno propada prostor koji svakim danom sve više pocinje sliciti štali.
Derutna i potpuno uništena fasada, nekoliko razbacanih stolica, ostaci necije privatne zabave i zahrdala ograda danas svjedoce o prostoru koji bi, da ima volje, a svakako i novca, mogao biti jedan od atraktivnijih punktova na turistickoj mapi Pule.
Medutim, iz godine u godinu pomaka nema i ocito nikoga ne boli i nije briga što se tik uz katedralu i trg, kojim u jeku sezone prodefiliraju tisuce ljudi, nalazi pravo ruglo. Sudbinu zgrade, a i restorana u svoje je ruke još 2001. godine pokušala preuzeti turisticka tvrtka Arenaturist, koja se sudskim putem prije dvije godine uspjela pravomocno uknjižiti kao vlasnik objekta, ukljucujuci i Delfin.
Naime, cijela je zgrada nakon Drugog svjetskog rata nacionalizacijom oduzeta porecko-pulskoj biskupiji koja je od države tražila povrat imovine, nakon cega je Arenaturist pokrenuo postupak za utvrdivanje prava vlasništva jer je u postupku pretvorbe Delfin unijela u svoj temeljni kapital.
Cinjenica je da Arenaturist, nakon što je Delfin stavio pod svoje, dalje od toga nije išao. Prošle su se godine iz njihovih redova mogla cuti obecanja da ce se cijeli prostor obnoviti te da bi objekt mogao biti stavljen u funkciju vec ove sezone. Osim rekonstrukcije, planiralo se otvaranje restorana s atraktivnom terasom, a po gradu su se vec proširile price da se Delfin vraca u ugostiteljske vode.
Od silnog optimizma na kraju nije bilo ništa. Pokušali smo u nekoliko navrata od nadležnih u Arenaturistu dobiti informaciju planiraju li se ulaganja i ima li nade da ce ipak iduceg ljeta na terasi Delfina biti sasvim drugaciji prizor. Nažalost, od rukovoditelja Službe opcih poslova Deana Žufica, koji je lani najavio otvaranje restorana, nismo uspjeli ništa doznati.
Uputio nas je na izvršne direktore, medutim, o projektu "Delfin" informacije nije imala ili nije željela davati ni izvršna direktorica Milena Perkovic, dok do direktora Igora Štokovica telefonski nije bilo moguce doci.
Zanimalo nas je što na sve to kaže Grad i jesu li možda pokrenuli inicijativu kojom bi današnje ruglo zaustavili od daljnje propasti. Procelnik za imovinu Damir Prhat slaže se da ovakav neugledan prostor škodi imidžu Pule, no, dodaje, Grad je u ovom slucaju nemocan.
"Pokrenuli smo nekoliko inicijativa vezanih uz najam prostora prodavacima koji su taj prostor koristili temeljem ugovora s Arenaturistom. Cinjenica je da se cijela lokacija treba što prije dovesti u funkciju. Uputili smo i zahtjev kojim smo tražili da se prostor uredi, medutim dosad su stizali samo oprecni odgovori. Grad u ovom slucaju može samo zahtijevati, ali teško da može i utjecati", rekao je Prhat.
Nekad prestižnog restorana s nostalgijom se prisjeca i arhitekt Franc Ancelj. Veli da je davne 1972. u izradama i provedbi urbanistickog plana Starog grada vec tada lokacija na kojoj se nalazi Delfin bila valorizirana kao prostor, odnosno objekt u neskladu s ambijentom te objekt beznacajnih gradevinskih vrijednosti.
Takoder, pojašnjava Ancelj, tvrtka Urbis 72 je još 1992. po narudžbi Grada izradila projekt obnove Kandlerove ulice u sklopu kojeg je prostor trebao zadržati ugostiteljsko-turisticku namjenu. Naime, planom je bilo predvideno da se na mjestu današnjeg Delfina izgradi mini hotel s otvorenom terasom u sklopu koje bi se nalazio i restoran.
"Sjecam se da je 50-ih godina Delfin bio fin i ugodan restoran na cijim su zidovima visjele starinske ribarske mreže. Potkraj 50-ih taj su prostor za praktikum koristili ucenici ugostiteljske škole. Još u nekim starim provedbeno-urbanistickim projektima svi su objekti na toj lokaciji bili predvideni za rušenje, a vec je bila projektirana i nova zgrada odnosno manji hotel s restoranom i kavanom.
Po meni, danas više nema smisla ulagati u obnovu cijelog kompleksa koji nema nikakvu gradevinsku, ambijentalnu ni urbanisticku vrijednost, a jedini mu je plus atraktivna lokacija. Tu je blizina katedrale i ACI marine, a s terase se pruža pogled na more. Sadašnje je stanje kriminalno i najpametnije bi bilo krenuti od temelja", zakljucio je Ancelj. (Piše Danijela BAŠIC-PALKOVIC, snimio Danilo MEMEDOVIC)
Što kažu Puljani
Milorad Zgonjanin, arhivar: Ljudi uopce ne znaju jesu li riješeni imovinskopravni odnosi i pripada li Delfin Gradu ili Arenaturistu, no obje strane trebale bi nešto pod hitno poduzeti. Mislim da bi prostore trebalo prepustiti roniocima jer ne vjerujem da bi se restoran uspio održati buduci da nema osiguran parking.
Adil Jukic, autoprijevoznik: Grad bi trebao preuzeti odgovornost za uredenje tog prostora. Naime, prostor se nalazi u ulici koja je žila kucavica Pule pa žalosti cinjenica što se vec godinama stvari ne micu s mrtve tocke. Cijeli kompleks je obicno ruglo. Pula se predstavlja kao turisticki grad, no dovoljno je samo prošetati i uvjeriti se da je velik broj lokala, zgrada i ulica zapušten i ništa nije na svom mjestu. Sve je više gostiju izvan sezone koji, kada zimi prošecu gradom, stvarno nemaju što vidjeti.
Sendi Kablinovic, nezaposlena: Trebao bi ponovno biti restoran kao što je bio nekad, kada je doslovce vrvjelo ljudima. Ne bi bilo loše da se ponuda u sklopu restorana produlji i tijekom zimskih mjeseci jer toga definitivno nedostaje u Puli. Nažalost, sada sve propada i ne znam tko je za to odgovoran, no netko bi nešto trebao riješiti. Ne vjerujem da bi neki privatnik samo tako preuzeo cijeli kompleks jer prostor je u katastrofalnom stanju i u njega bi trebalo jako puno uložiti.
Mario Radic, umirovljenik: Rado bih ovo mjesto vidio kao nekad kada je bilo puno, bucno i vrlo zgodno na ovom trgu. Ne znam da li bi to Grad trebao preuzeti ili netko drugi, no svakako nešto treba pokrenuti. Trenutno stanje je neobjašnjivo i prava je grehota da ovakav objekt godinama ceka zapušten. Patim kada vidim te silne stvari koje po gradu svakodnevno propadaju i ne žive te nemaju apsolutno nikakvu funkciju. Jednostavno nemam rijeci. Delfin je svoju zadnju kulminaciju doživio 80-ih godina, to je bio restoran na glasu i popularno okupljalište. Sve je nizbrdo krenulo pocetkom devedesetih baš kao i mnogo toga drugoga.