"Razmišljam o krilnom napadaču Antoniju Repiću. Ne kažem da će igrati, ali svojim me pristupom na treninzima i igrama u Trećoj ligi natjerao da razmišljam o njemu u kontekstu prve momčadi. Nametnuo se svojim radom, značajno napredovao u odnosu na ono što je pokazivao odmah po dolasku u klub i tako zaslužio moju pažnju. Ujedno može biti putokaz svim ostalim igračima koji trenutno nisu u prvom planu da se samo radom mogu izboriti za mjesto u momčadi."
Tako je pred gostovanje kod Lokomotive zborio Igor Pamić, trener Istre 1961 i već na sljedećem ogledu, domaćem protiv Zadra, odlučio Repića "gurnuti u vatru", a ovaj mu se na povjerenju odužio asistencijom za Radonjića nakon koje su "zeleno-žuti" poveli. Bio je to Repićev prvoligaški debi koji mu je u samoj završnici susreta donekle pokvario Buljat pogotkom za konačnih 1:1.
Čekao sam svoju šansu, radio sam dobro, trenirao i pokušavao se nametnuti treneru Pamiću. Dao mi je priliku, asistirao sam za pogodak i pokazao da nešto vrijedim, da nešto znam. Na žalost, na kraju je izostalo potpuno zadovoljstvo jer smo svi očekivali pobjedu protiv Zadra, željeli smo ta tri boda s kojima bi se popeli na ljestvici i u puno boljem raspoloženju dočekali prvenstvenu stanku. Dotukli su nas gosti tim pogotkom u 87. minuti, sad to trebamo nastojati što prije zaboraviti i okrenuti novu stranicu - rekao je Antonio Repić, krilni napadač koji je u 38. minuti zamijenio Joa. - Nadao sam se da bih mogao zaigrati, ali da budem iskren, nisam očekivao da ću ući, eventualno zadnjih 10-15 minuta. No, tako se razvijala situacija na terenu i ispalo je dobro za mene, šteta jedino što nismo uspjeli zadržati stečenu prednost. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU