Teško je ostati imun na zaraznu strast kojom David Byrne u "Biciklistickom dnevniku" piše o osjecaju slobode koji ga prati dok biciklom obilazi globalne urbane centre; nisu na tu strast ostali imuni ni posjetitelji promocije te knjige u Muzeju suvremene umjetnosti.
Mnogi su u Novi Zagreb došli biciklom, kako bi to sigurno napravio i vokal Talking Headsa cije su se snimke vrtjele u pozadini dok su predstavljaci - Vlasta Prohaska, Nada Beroš, Zlatko Pejic, Srecko Horvat i Branko Kostelnik - govorili o Byrneu kao o "renesansnom rokeru".
Beroš, Pejic i Kostelnik, koji su Byrnea upoznali još 1996., kad je MSU na Gornjem gradu priredio izložbu njegovih fotografija, govorili su o njemu kao o samozatajnom, skromnom covjeku, što se može išcitati i iz ovog prijevodnog izdanja Planetopije.
- Byrne je suveren u svim podrucjima kojima se bavi, kao fotograf, kao redatelj, glazbenik, pisac i dizajner. Iako odgojen na elitistickoj kulturi, uvijek je težio demokratizaciji umjetnosti, istaknula je Beroš te natuknula da MSU planira ugostiti njegov projekt "Playing the Building", megazvucnu instalaciju kojom je industrijski objekt, uz pomoc starinskih orgulja koje aktiviraju posjetitelji, pretvorio u divovski instrument.
Srecko Horvat složio se s Kostelnikovom tvrdnjom da je "Biciklisticki dnevnik" ultimativna citanka pop kulture, a ne puka knjiga o biciklizmu. Horvat je opcinjen Byrneovom težnjom prema slobodi besciljnog lutanja, putovanja, istraživanja. Dok vozi bicikl svjetskim metropolama - Berlinom, Buenos Airesom, Istanbulom, San Franciscom, Sydneyjem, Manilom, New Yorkom i Londonom - Byrne promišlja o glazbi, urbanom planiranju, modi, arhitekturi, kulturalnoj dislociranosti, mentalitetu, globalizaciji, umjetnosti.