Optuženi u slucaju Piramida, koji se u medijima nazivao i trecim krakom afere Remorker, danas su se nagodili s tužiteljstvom te su u zamjenu za priznanje sporazumno osudeni za uvjetne kazne i rad za opce dobro te novcane kazne i do pola milijuna kuna.
Najtežu, uvjetnu kaznu dobio je splitski poduzetnik Zvonimir Radic kojega se povezivalo s dugogodišnjim predsjednikom Hrvatske gospodarske komore (HGK) i glavnim osumnjicenikom u slucaju Remorker Nadanom Vidoševicem. Radic je od 2006. do 2012. bio na celu tvrtke Piramida koja proizvodi ambalažu, a najveci su joj klijenti farmaceutske tvornice.
Radic je osuden na uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora s petogodišnjim rokom kušnje te novcanu kaznu od pola milijuna kuna. Na istu je novcanu kaznu, uz osam mjeseci zatvora koje je zamijenio radom za opce dobro, osuden i clan uprave Piramide Krešimir Hledi, dok se još jedan celnik te tvrtke, Vedran Vilovic, nagodio na kaznu od 300 tisuca kuna i dobrotvorni rad kojim je zamijenio 10 mjeseci zatvora.
Unatoc bliskim odnosima Radica i Vidoševica poveznica Piramide i Remorkera nisu njih dvojica nego krunski svjedok Igor Premilovac ciji su iskazi o izvlacenju novca i vracanju gotovine u Hrvatsku ranije otvorili istrage u Komori i Hrvatskim autocestama (HAC).
Premilovac se danas takoder nagodio na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora, u koji nece ici ako u godinu dana ne ponovi kazneni djelo, a osuden je i na oduzimanje imovinske koristi od gotovo pola milijuna kuna.
Neslužbeno se doznaje da je Premilovac istražiteljima ispricao da je preko njegove ceške tvrtke Remorker, po kojoj je nazvana afera, iz Piramide izvuceno cak pet milijuna eura. Kriminalni obrazac navodno je bio isti kao u izvlacenju novca iz Komore i HAC-a. Piramida je s Premilovcem potpisivala fiktivne ugovore preko kojih bi mu uplacivala novac, on bi ga podizao na svom inozemnom racunu i umanjen za proviziju u gotovini vracao u Hrvatsku.
Radicev odvjetnik Krešimir Gulišija izjavio je Hini da je nepobitno utvrdeno da nitko od trojice celnika Piramide "nije uzeo niti jednu lipu za sebe".
"Bio sam protiv nagodbe jer sam smatrao da bi se mogao upotrijebiti institut krajnje nužde i da bi na sudu moglo doci do oslobadajuce presude. No, s obzirom na zdravstveno stanje mog branjenika došlo je do nagodbe", kazao je Gulišija.