Kad idete na trening momčadi koja je u sedam proljetnih kola osvojila tek tri boda, momčadi koja se nalazi na "skliskom" pretposljednjem mjestu Prve HNL, posljednje što ćete očekivati jest pozitivna atmosfera. Rad uz smijeh, rad uz šalu i opet - rad. I to naporan. To je svakodnevnica nogometaša Istre 1961 ton kojoj daje neumorni trener Andrej Panadić. Nema bodova, nema dosuđenih jedanaesteraca za njegovu momčad, nema ček niti prave atmosfere oko kluba, ali on ne kuka. Radi i širi isključivo pozitivne vibracije oko sebe. Pozitivac. Baš ono, zapravo jedino ono što pulskoj momčadi nasušno treba u ovom trenutku kad su je mnogi izvan, ali i u samoj Puli, gotovo prekrižili.
A nije lako u cijeloj priči ostati pozitivan i fokusiran isključivo na rad. Posebno nakon slabije partije u Koprivnici i novog poraza u susretu koji se imperativno nije smio izgubiti. No, baš taj imperativ…
- … sputava. Posebno mlade i neiskusne igrače kakvih je velika većina u ovoj momčadi. Maknimo na stranu iskusnog Ivešu koji je ipak golman, u polju su gotovo odreda protiv Slavena bili neiskusni igrači i to se odrazilo na našu igru koja je bila slabija nego u prijašnjim susretima - rekao je trener Panadić. - No, kad ponovno analiziramo utakmicu do prvog gola, kakvog si ozbiljna momčad ipak ne bi smjela dopustiti, svi mi na klupi imali smo osjećaj da tu utakmicu nikako ne možemo izgubiti. Kontrolirali smo igru i prvu šansu imali smo mi preko Heistera. Da smo tada zabili gol, uvjeren sam da bi utakmica išla u drugom smjeru. Dobili smo rani gol, još jednom, i utakmica je krenula neželjenim smjerom. A taj rani gol nije ništa drugo doli posljedica tog pritiska koji igrači osjećaju, a koji nije prirodan. Ja garantiram da kad bih ovu momčad imao na startu sezone, da mi sigurno ne bi bili na ovom mjestu na kojem se sad nalazimo. Prvenstveno zbog toga jer bi igrali opuštenije, slobodnije. Ovako se grč vidi u svakom potezu, u broju pogrešaka. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU