Mariju Radoslavic, svetvincentsku travarku, koju su pod optužbom da je vještica spalili 1632. godine u Savicenti, što je cini posljednjom spaljenom istarskom vješticom, trebalo bi rehabilitirati na kulturnom i turistickom planu, zakljucak je još jednog križanskog književnog susreta koji se odigrao u caffe baru Vampire.
Povod ovakvom zakljucku bilo je predstavljanje romana «Ognjenica za cernisu» (Lomaca za vješticu) autora Slavka Kalcica koji prati sudbinu nesretne istarske žene osudenu od strane ranonovovjekovnog istarskog društva na okrutnu smrt. Krivnja joj je bila u tome što je ljude lijecila kombinacijom cešnjaka, kadulje (kuša) i crnog kuhanog vina te što je time, slucajno ili ne, ozdravila bolesnog covjeka.
«Marija Radoslavic je bila nevina žrtva montiranog procesa, pucanka ucena ili priucena u travarstvu koja je time predstavljala opasnost za autoritet vlastodržaca», kazao je tehnicki urednik i ilustrator knjige David Ivic, dok je moderator veceri, novinar Glasa Istre i književni kriticar, Davor Šišovic ustvrdio da je pisac u knjizi uspio dešifrirati stanje kolektivnog duha odnosno opcu psihozu naroda nastalu pred opasnostima rata i kuge.
Sam autor smatra da se «ni jedan voganj ne more sam nažgati», pa je tako «neki mora hititi iskru u narod», a za to su dovoljan autoritet u to doba imali samo «pop, ucitelj i medig».
Tijekom književne horor veceri u ispunjenom prostoru gostionice razvio se razgovor o prirodi ponašanja mase, kao i o stoljetnim mehanizmima održavanja vlasti kroz strah i trepet, svojevrsni horor, koji se nekad manifestirao sohama (vješalima), dok se danas u demokratskim društvima koriste blaže metode.
Osim što se oslanja na povijesne cinjenice i licnosti vrijednost «Ognjenice za cernisu» je i u tome što se radi o prozno djelu na cakavskom narjecju što je zaista rijedak slucaj. Pisana je na autorovoj materinjoj južnoistarskoj, roverskoj (Juršici) cakavici, pa je moderatora Šišovica zanimalo koliko je dijalektalno pisanje zahtjevno i što u slucaju kada na cakavštini nema rijeci za apstraktne ili suvremene pojmove.
«Prozu na cakavštini je teško pisati, jer ju je odavno pregazila štokavština», odgovorio je Kalcic koji u krajnjem slucaju posegne za kreiranjem cakavske rijeci koja osim što mora biti logicna mora imati postojeci korijen u rijecima cakavskog narjecja.
Moderatora Šišovica je zanimalo što Savicentini misle danas o Mariji Radoslavic i njenoj valorizaciji na nacin primjerice na koji je to ucinjeno s obilježavanjem pobjede nad križanskim vampirom Jurom Grandom na što je Kalcic kazao da za to «nema njuha», ali da bi rehabilitacija Marije Radoslavic mogla potaknuti otvaranje svetvincentske biljne ljekarne te razvijanje zdravstvenog turizma.