Nakon šesnaest godina uzastopnih poraza zbog premalog odaziva biraca, u nedjelju i ponedjeljak talijanski su biraci s 57 posto odaziva vratili dostojanstvo referendumu kao jednoj od važnih tekovina demokratskog društva. To znaci da se oko 28 milijuna talijanskih državljana s pravom glasa vratilo na birališta petnaestak dana nakon održavanja opcinskih i pokrajinskih izbora.
I ovaj put vlada Silvija Berlusconija, odnosno politika koalicije desnog centra doživjela je težak poraz. Berlusconi i njegov koalicijski partner Umberto Bossi tri dana prije referenduma pozvali su gradane da se suzdrže od glasanja, ali ih ocito vecina nije poslušala. Odaziv biraca je bio iznad svih ocekivanja, a što se tice referendumskih pitanja, više od 95 posto glasaca izrazilo se jasno i nedvosmisleno protiv cetiri zakona koje je svojevremeno usvojila vlada desnog centra.
Potpun i definitivan poraz zbog kojeg je lider najbrojnije opozicijske stranke Partito democratico (Demokratska stranka) Pierluigi Bersani zatražio ostavku premijera i parlamentarne vecine.
Komentatori sumnjaju da ce Berlusconi poslušati izborno tijelo i ponuditi ostavku, vecina smatra da ce tvrdoglavo ostati na položaju i nastaviti vladavinu kojoj se ocito bliži kraj.
Upravo bi Sjeverna liga mogla iducih dana zadati presudni udarac koaliciji, masovni skup sjevernjaka u Pontidi u nedjelju vjerojatno ce sav svoj bijes svaliti na Berlusconija, a Bossi ce morati voditi racuna o volji svojih biraca.
Dakle, Talijani su na referendumu rekli ne zakonu desnice koji je namjeravao povratiti u optjecaj nuklearnu energiju izgradnjom novih centrala. Decidirano su rekli ne i zakonu kojim se namjeravala privatizirati voda, kao i zakon o privatizaciji vodoopskrbnog sustava. Na oba postavljena pitanja 95 posto glasaca reklo je da se voda i sustav vodoopskrbe moraju vratiti javnom upravljanju, da voda ne smije postati sredstvo u rukama profita.
Tim odgovorima talijanski su se biraci prvi put okrenuli protiv neoliberalisticke ideologije koja vec dvadeset godina sustavno uvjerava javnost da je privatizacija javnih, opcinskih, gradskih i regionalnih uslug, melem za sve rane, da je privatni kapital lijek protiv rastrošnosti sistema javnog upravljanja.
Tim referendumom pljusku nije dobio samo Berlusconi, vec cijela ideologija koja se pokazala varljiva i dvolicna jer privatna ulaganja i privatizacija pogona nisu donijele ocekivani pomak - naprotiv, stvorio se bolestan sustav odnosa u kojemu su gradanima usluge sve skuplje, a privatnici ostvaruju ogromne profite, dok je vodoopskrbni sustav ostao gotovo neizmijenjen.
Antonio Di Pietro, glavni promotor referenduma, izjavio je da je to pljuska i cijelom talijanskom poduzetnickom sloju.
Nije manje važno to što su Talijani referendumom rekli ne svim zakonima kojima se pokušava zaštititi talijanski premijer od sudskih procesa. Berlusconijeva koalicija je u nekoliko navrata pokušala progurati zakone kojima je jedini cilj bio zaštititi premijera od svih sudskih postupaka u kojima se on pojavljuje kao optuženik. Glasaci su potvrdili staro nacelo da je zakon jednak za sve i da se Berlusconi tom zakonu mora podvrgnuti bez obzira na njegove državnicke obveze.