Referendum o Plominu je nemoguća misija

Ilustracija (D. ŠTIFANIĆ)
Ilustracija (D. ŠTIFANIĆ)

TE Plomin 2 i 3, tvornica kamene vune Rockwool i Kaštijun projekti su koji su mučili ili još muče dio istarskih građana, a i zadaju glavobolju ovdašnjim županijskim vlastodršcima. Za te se projekte prizivalo referendumsko izjašnjavanje, potpisivala se peticija i prikupljali potpisi, ali niti jedan referendum se nije dogodio.

Cijeli je postupak najdalje odmaknuo 1996. na temi TE Plomin 2 na ugljen. Umjesto pet tisuća potpisa, za tu inicijativu u kratkom ih je roku prikupljeno čak 9.278. Tada je država kroz Ministarstvo uprave intervenirala unaprijed, prije nego što su vijećnici Skupštine Istarske županije u Labinu 7. veljače donijeli odluku da se ide u referendumsko izjašnjavanje o tome jesu li građani za ili protiv nastavka izgradnje Plomina 2 na ugljen. Tada je poručeno da se radi o objektu od značaja za hrvatsku državu za koji Županija ne može raspisati lokalni referendum. IDS-ova vlast u Istri se na to nije previše obazirala te je državnoj HDZ-ovoj vlasti bacila rukavicu jednoglasno usvajajući odluku da se u referendum ide. U Istri se tvrdoglavo nastavilo s pripremom referenduma i sve je bilo spremno, a onda u zadnji tren stiže hladan tuš iz metropole. Kada je bilo jasno da od odustajanja neće biti ništa, država pokazuje svoju (ne)moć i stopira referendum, što je na Županijskoj skupštini 19. travnja pojasnio HDZ-ov ministar bez portfelja iz Istre Branko Močibob, a o čemu je isti dan stigao i faks iz Zagreba. Obrazloženo je da je Ministarstvo uprave tražilo pravno tumačenje od Ministarstva graditeljstva. U tom prebacivanju loptice odgovornosti (ne samo Ministarstvo uprave, nego i Ustavni sud je tada imao posla s istarskim statutom, op.a.) samo se ponavljaju već ranije izrečeni navodi i donosi rješenje o obustavi izvršenja odluke o raspisivanju referenduma.

Hoće li se povijest ponoviti? IDS je ovaj tjedan na Savjetu donio političku odluku da je potreban referendum o energentu Plomina 3, čime se otvara prostor za daljnje korake. Za razliku od prije 16 godina sada je IDS dio vladajuće Kukuriku koalicije i na županijskoj razini vlast drži zajedno sa SDP-om i HNS-om pa je važno i što misle u tim strankama na istarskom prostoru.

Nije nevažan niti trošak referenduma u ova recesijska vremena. Kada se 2008. spominjala mogućnost raspisivanja županijskog referenduma o Kaštijunu, spominjalo se da bi za to trebalo oko pet milijuna kuna.

U samostalnoj hrvatskoj državi nije održan niti jedan lokalni referendum. Zakon poznaje državni i lokalni referendum. Državni je održan 22. siječnja ove godine, kada su birači odgovarali na pitanje: "Jeste li za ulazak Hrvatske u Europsku uniju?". Rezultat se određivao na temelju većine glasova birača koji su mu pristupili jer tako propisuje hrvatski Ustav za odluke o udruživanju države. Glasanju je tada pristupilo 43,52 posto birača, za ih se izjasnilo 66,27 posto, dok je za prolaz bilo dovoljno da je za glasalo 50 posto plus jedan birač. U Istarskoj županiji je odaziv na taj referendum bio 49,18 posto.

Međutim, po Zakonu o referendumu vrijede rigoroznija pravila. Tu se također kod rezultata gleda da je za glasala većina izašlih, ali uz uvjet da je referendumu pristupila većina ukupnog broja birača upisanih u popise. To je, pak, nemoguća misija. Na predsjedničkim izborima krajem 2009. u prvom je krugu odaziv na razini Hrvatske bio 43,96 posto (u Istri 48,39 posto) te u drugom krugu 50,13 posto (u Istri 53,65 posto). (S. BENIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter