"Dugo radim, svašta sam proživio, ali ovako loše nije bilo nikad". Ovakva izjava zadnjih se mjeseci, pod sve jacim stiskom krize, može cuti u krugovima malih poduzetnika, obrtnika, svih onih koji placu zaraduju izravno na tržištu. Recesija nije mimoišla ni one koji profesionalno žive od glazbe. Živjeti samo od glazbe cini se gotovo utopijom. No, to ipak uspijeva pojedinim autorima i sastavima, ali jedino onima koji imaju izgradenu publiku, a time i istinsku zaradu, onu od koncerata.
Nola - unatoc uspjehu, malo koncerata
Kriza nije mimoišla ni pulsku Nolu. Iako su objavili uspješan album, iako im je hit "Iznad oblaka" unazad dva ljeta bila najslušanija pjesma na brojnim domacim radiostanicama, unatoc Porinu za pjesmu godine i cinjenici da je glazba usmjerena širim slojevima, ova se grupa ne može pohvaliti velikim brojem koncerata.
- Srecom, autor sam pjesama pa su prihodi od autorskih prava ono što nas, uz koncerte, održava na životu. Olakotna je okolnost da Gabi i ja dobivamo dva honorara, pa je to dupli obiteljski dohodak. Mi smo glazbeno-obiteljski biznis, kaže Marijan Jelenic. Od prodaje albuma se, dodaje, ne živi jer rijetki ostvare tiražu i od par tisuca, a to nije dovoljno za ozbiljniju zaradu.
Na pocecima, sredinom 90-ih, bilo im je lakše jer tada još nisu osnovali obitelj, nisu imali djecu pa su pristajali i na koncerte po kaficima za malo novca.
- Sada je i to malo bilo puno. Primjerice, tada je prosjecna radnicka placa iznosila tristotinjak maraka, a nas dvoje je znalo dobiti taj iznos po nastupu, i to manje-više u svim kaficima i manjim klubovima po Hrvatskoj. A danas je nemoguce dobiti prosjecnu placu za jedan nastup. Klubovi danas zbog velikih nameta i troškova ne mogu isplatiti bend kao nekad, niti se mogu pokriti prodajom pica, nastavlja Marijan.
U slucaju Nole nije nebitan ni faktor udaljenost Zagreba i Pule. "Nismo se odlucili preseliti u Zagreb, što bi vjerojatno donijelo komotnu materijalnu poziciju. Ovako, troškovi puta i smještaja cijelog benda povecavaju troškove organizatoru zbog cega lakše uzima neki bend iz Zagreba".
Generalno, skupa je produkcija koncerata, a rizican dobitak. Mladi su zadnjih godina navikli na besplatan ulaz; ne odlaze na dogadaj ako se placa upad. Starije slabo izlaze jer ih stišce nezadovoljstvo zbog recesije i opceg stanja u državi.
- Vlasnik jednog koncertnog kafica požalio mi se da bi on rado petkom ili subotom naplacivao ulaz od 20 kuna, no svjestan je da mu publika tada ne bi došla. Ovako, svu zaradu od šanka mora dati bendu i opet je na nuli. No, taj vlasnik, kao i svi mi, ocekuje bolja vremena i dalje ulaže u promociju i pokušava održati tradiciju živih svirki, kaže Jelenic. On smatra da se zadnjih godina drasticno promijenila publika, kao i nacin konzumacije glazbe.
- Danas prevladava zabava na prvu. Niti se kupuje album, niti ga se podrobno preslušava. Našu glazbu nazivaju inteligentni pop, a za takvu glazbu ipak treba bit malo naslušan. Zadnjih 10, 15 godina sustavno je uništavana kvalitetnija glazba, u zamjenu za što bržu i jeftiniju zabavu. Sve to, zakljucuje on, razlogom je manjka zainteresirane koncertne publike, a time i sve manjeg broja koncertnih prostora u zemlji.
I Gustafi osjecaju pad
Krizu osjeca i jedan od koncertno najaktivnijih hrvatskih bendova - Gustafi.
- Evo vam svježeg primjera: prije sedam, osam godina za vrijeme maškara svirali smo svakog petka i subote, dakle dvaput tjedno, a danas jednom u dva tjedna, kaže Edi Maružin. Standard se, kaže, dodatno urušio u posljednje dvije godine. Konkretno, Gustafi su prošle godine imali 15 do 20 posto manje koncerata nego minulih godina.
- Za koncerte grupa našeg kalibra, bili to Gustafi, Hladno pivo, Neno Belan, cijena ulaznice iznosi 40 do 50 kuna. Mnogima je danas 50 kuna velika cifra. Pad je evidentan. Danas je vještina skupiti na nastupu 300 ljudi i kad se to pomnoži s cijenom ulaznice dobivaš 12.000 kuna, što upola ruši cijenu benda. Da bi organizator isplatio koncert, mora po toj cijeni prodati duplo više karata, 600, a to je nemoguce ostvariti bez ogromne promocije, koja isto košta. Ljudi su sve manje spremni uopce platiti ulaz, mladi nemaju tih 50 kuna, a stariji ne izlaze u diskoteke, kaže frontmen Gustafa.
To je za posljedicu imalo porast cover bendova. Organizatori ce, dodaje, prije angažirati takav bend za cetiri do pet tisuca kuna, nego Gustafe za dvije do tri tisuce eura.
- U biti, ozbiljne glazbene turneje s, recimo, 15 koncerata u mjesec dana nije jako dugo bilo u Hrvatskoj. To bi znacilo svirati i u utorak, srijedu ili cetvrtak, no organizatori uspijevaju skupiti ljude samo subotom. Uz to, danas je postalo manje važno tko svira, vec se sve grupira na jedan izlazak tjedno i to na ono mjesto gdje se svi okupljaju.
Imaš puno mladih ljudi koji pljuju po narodnjacima, ali ipak idu na takva mjesta jer su društvena bica i jer se žele družiti, nastavlja Maružin. Problem je po njemu nastao još davno, kada su se privatizirali mediji - oni su zbog profita poceli podilaziti najnižim strastima, a za tim šundom poceli su se zatim utrkivati i javni mediji koji su do pojave privatnih medija bili usmjereni na kvalitetu.
Drastican pad u prodaji albuma dogodio se zbog globalnih tehnoloških razloga i "prženja" puno prije krize, a diskografija je kao industrija izumrla. No, u slucaju Gustafa donekle je zadržana razina ostvarivanja honorara od autorskih prava jer se ovaj bend vrti na radiju i televiziji.
- Snalazimo se na sto nacina. Upravo pokušavamo osposobiti jednu mini verziju Gustafa od pet clanova. To mi je izazov kao glazbeni eksperiment, ali je motiv sigurno i u smanjenju troškova, zakljucuje Maružin.
KUD Idijoti: Vlast je dovela ljude na rub bankrota
Krizu osjecaju i KUD Idijoti, i u broju koncerata i u honoraru.
- Osjetio sam to još prije dvije godine. Sve se teže i teže uspijevam izboriti kod organizatora za naš standardni honorar, kaže Sale Veruda, priznajuci da se još i mora natezati s organizatorom hoce li cijena ulaznice biti 35, 40 ili 50 kuna.
Prošla je godina bila za ovaj bend turbulentna, u rujnu su imali jako puno koncerata, da bi zatim uslijedio veliki pad sve do danas. Osjeca se, kaže Sale, da na koncertima nedostaje jedan dio publike na koji racuna i organizator i bend. Sigurno nedostaje deset posto publike u odnosu na dosegnuti prosjek zadnjih godina.
- Ljudi jedva preživljavaju; osjeca se da ljudi prebiru po džepu svaku kunu, a koncert se shvaca kao sekundarna potreba. Nama je glavna zarada od koncerta. Idijoti nisu medijski prisutan bend; sporadicno nas se pušta pa honorari od autorskih prava nisu nešto na što ozbiljno racunamo, nastavlja Sale.
Na sceni su 30 godina i još uvijek sviraju.
- Preživjeli smo i raspad sistema i rat. Nije nas tada uhvatio osjecaj beznada ni u ratu, niti kad su place pale na sto maraka. No, danas, 2011., imam osjecaj sveopce propasti i ne vidim svjetlo na kraju tunela. To mi je najgore, a ne hocu li imati 10 ili 20 posto manji ili veci honorar. Vlast je dovela ljude na rub bankrota. Ova vlast ne radi u interesu gradana, vec je samo sebicno zanima ocuvanje vlasti, kaže Sale Veruda.