Rebraši, morski organizmi koji su uništili sitnu plavu ribu u Crnom, Azorskom i Kaspijskom moru, izgleda su se definitivno udomaćili na Jadranu, ali za sada bez posljedica na pelagijsku ribu. Rebraši su se, naime, u tri opustošena mora hranili zooplanktonima i larvama sitne plave ribe. Na sreću u Jadranu su za sada našli drugu hranu.
- U našim laboratorijima smo pretražili probavne organe rebraša. Ustanovili smo da se hrane meduzama i larvom školjaka. Meduze su u prolazu, pa zbog njih nećemo pretrpjeti štetu, a posljedice za populaciju školjki ćemo pratiti u narednom razdoblju, kaže Paolo Paliaga, znanstvenik u rovinjskom Centru za istraživanje mora (CIM) Instituta Ruđer Bošković.
Nakon što su njihovi istraživači primijetili veliku populaciju rebraša u sjevernom Jadranu, CIM je o ugrozi ove invanzivne vrste upoznao matično Ministarstvo znanosti, Ministarstvo zaštite okoliša, gradove i općine uz zapadnu obalu Istre, čije su plaže pogođene najezdom sluzavih organizama.
Pomoć Vlade i istarskih gradova
Kupači rebraše zamjenjuju sa meduzama, pa zaziru od ulaska u moru. Nakon što su se uvjerili da uz vizualnu i osjetilnu neugodu ne uzrokuju opekline, bilo im je lakše. Znanstvenici međutim znaju da rebraši mogu prouzročiti velike štete u morskom sustavu, pa su podigli uzbunu.
- Vlada RH nam je ponudila pomoć u korištenju plovila pomorske policije i lučkih kapetanija. Sada ćemo moći s njim na more i motriti veći dio našeg akvatorija. Uz to posade tih plovila podučit ćemo o prepoznavanju rebraša, kako bi nam mogli dojavljivati njihovu pojavu na odrađenim lokacijama. Gradovi Rovinj, Poreč i Novigrad su pristali snositi troškove istraživanja porijekla rebraša koje nalazimo u sjevernom Jadranu. Uzeli smo uzorke njihovih organizama, od kojih se u dubrovačkom Instituta za istraživanje mora i priobalja vrše DNK analize. Nakon završetka analiza moći ćemo utvrditi od kuda i na koji su način rebraši dospjeli u Jadransko more, veli Paolo Paliaga.
CIM je u stalnom kontaktu sa srodnim institucijama u Sloveniji i Italiji. Prema posljednjim promatranjima najviše je rebraša u Venecijanskoj laguni, koja je plitka, ima slabi protok vode i puno mikro organizama. Sve su to preduvjeti koje idu u prilog rastu populacije rebraša.
Umanjena populacija
- Prema našim posljednjim izviđanjima na pučini je sada deset do sto puta manje rebraša nego u srpnju i kolovozu, razdoblju koje je najpogodnije za njihov rast. Zbog vjetrova i morskih struja i dalje se više pojavljuju uz obalu. Budući da su prezimili prošlu, natprosječno hladnu zimu, veliki su izgledi da će i ovu. Dobro je što ih ne pronalazimo na dubinama većim od 30 metara, ispod koje najčešće obitava sitna plava riba. Preostaje nam da ih pratimo kako bi znali veličinu populacije i njihov utjecaj na morske organizma, kaže Paliaga.
Uz Crno, Azorsko i Kaspijsko more, gdje su se pojavili 1982. godine, kasnije su zabilježene pojave rebraša u istočnom Mediteranu i Baltiku. U istočnom Mediteranu, zbog većeg saliniteta su se održali, ali su rasprostranjeni na velikoj površini, pa za sada ne ugrožavaju tamošnju faunu. U Baltiku su tijekom zime zbog hladnoće uglavnom nestali.
Znanstvenici iz Rovinja i Dubrovnika u stalnom su kontaktu sa kolegama oceanolozima iz Turske i Rumunjske, koji već više od tri desetljeća prate populaciju rebraša Mnemiopsis leidyi. Posljednjih godina se rapidno smanjuje njihova populacija zbog dolaska novih invazivnih organizama Beroe ovata – Jajasti rebraš, koji se njima hrane.
Spori oporavak Crnog mora
Inače, populacija rebraša u talijanskim lagunama i u zatvorenim uvalama zapadne obale Istre dostigla je gustoću naseljenosti i do 500 primjeraka po prostornom metru mora, a do sada je najveća koncentracija zabilježena 1982. u Crnom moru sa 400 jedinki. Na otvorenom moru najveća je populacije bila sto rebraša po kubiku vode.
Uništili inćune u Crnom moru
Izvorno, Mnemiopsis leidyi – Morski orah potječe s atlantskih obala Amerike, a u Crno mora je dospio balastnim vodama tankera. U nekoliko godina se toliko razmnožio, da je do kolapsa doveo ribarstvo Rumunjske, Bugarske i Turske, posebno zbog pada populacije inćuna. Uvedena je potpuna zabrana ulova plave ribe, ali ni to nije pomoglo. Ovakvom prekomjernom razmnožavanju pridonio je i krhak eko sustav zatvorenog Crnog mora.
Oporavak je započeo tek 1997., kada je, opet preko balastnih voda, u Crno more dospjela još jedna invazivna vrsta Beroe ovata – Jajasti rebraš, koja se hrani upravo rebrašom Mnemiopsis leidyi, pa održava ravnotežu na atlantskoj obali Amerike. Populacije sitne plave ribe se u Crnom moru međutim sporo obnavlja, pa se procjenjuje da će trebati desetljeća dok dostigne nekadašnji štok. (Aldo POKRAJAC)