Ustav Republike Hrvatske, onaj koji se piše bez navodnika, je taj koji građanima ove zemlje jamči jednakost i sva prava. Svim građanima, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, naobrazbu, društveni položaju ili druge osobine (članak 14.)
Crni humor
"Ustav Republike Hrvatske", ovaj s navodnicima koji smo vidjeli sinoć na pozornici rasprodanog Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula u produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba preispituje djelovanje tog temeljnog državnog zakona u praksi, ali kroz šalu i crni humor. Dok s jedne strane tekst Ante Tomića i Rajka Grlića u režiji Vinka Brešana srlja u stereotipe poput toga da glavni lik kao homoseksualac je po nekom automatizmu transvestit, na drugoj strani te stereotipe ruši ili zaobilazi, stavljajući gledatelja pred naoko nemoguću situaciju. Profesor Vjekoslav Kralj je homoseksualac, transvestit, a istovremeno ustašofil koji otvoreno mrzi Srbe i usput smatra da je "antifašizam komunistička izmišljotina". Nespojivo? Ne, jer činjenica da netko ima jedan stav o jednom pitanju ne znači automatski da je moguće predvidjeti njegov stav o drugom pitanju. Da, homoseksualac može biti desničar, zašto ne? Kao što njegov susjed, Srbin Ante Samardžić može biti policajac, hrvatski branitelj. I sada Vjekoslav Kralj dolazi u poziciju da upravo Antu priprema za ispit iz Ustava Republike Hrvatske, a sve na nagovor Antine supruge Maje, inače medicinske sestre koja njeguje Vjekinog umirućeg oca. Sukob je neminovan pa će u jednom trenutku početi podsjećati na "Šovinističku farsu", ako se još itko sjeća ove kazališne komedije, no sve će, nekoliko scena kasnije, završiti sa šampanjcem i čepom koji će preletjeti preko pola pozornice.
Čvrsti zaplet
U međuvremenu, Vjeko i Ante, koji se nekad zvao Vasilije, fokusirat će se na međusobne sličnosti i jedan drugom pomoći kada bude najviše trebalo. Vjeku će netko prebiti dok bude noću šetao u ženskoj odjeći po gradu, a Ante će na svoju ruku krenuti u potragu za počiniteljima što će izazvati bijes njegovih podređenih a što će opet riješiti Vjeko pozivom ministru.
"Ustav Republike Hrvatske" ima zanimljiv, čvrst zaplet, dok mu je rasplet malo labav, kao da sami autori nisu imali baš najjasniju ideje što da sada s tim urade. No, predstava je zabavna, Brešan ju slaže bez praznog hoda tako da skoro dva sata brzo prođe. Replike znaju biti ubojite tim više što su protagonisti, pogotovo Borko Perić kao Vjekoslav Kralj i Nikša Butijer kao Ante Samardžić iznimno uvjerljivi, kada treba smiješni ili ozbiljni što kulminira u odličnoj sceni njihovog razračunavanja na sredini predstave.
Borko Perić vratio se sinoć u svoj rodni grad na krilima dvostrukog uspjeha ostvarenog u samo jednom danu kada je osvojio nagradu za najboljeg glumca Hrvatskog glumišta u predstavi "Jedan sluga, dva gospodara" i nagradu za najboljeg glumca baš za ulogu u "Ustavu" na festivalu u Brčkom. Zasluženo, jer je ulogu Vjeke Kralja zbilja majstorski odigrao, sa svim transformacijama kroz koje lik prolazi te pobrao pljesak punog INK-a, kao i ostatak uigrane ekipe.
Ana Maras Harmander sjajna je kao Maja koja djeluje kao vezivni faktor, nešto poput diplomatskog predstavnika između dva svijeta Ante i Vjeke. Upravo će ona postaviti logično pitanje Kralju "kako se istovremeno može biti to što je on i veliki Hrvat?" Damir Poljičak umirući je otac koji ispod pidžame nosi crnu ustašku uniformu, istu kakvu i Vjeko drži u ormaru zajedno sa ženskim haljinama. Vedran Mlikota glumi svećenika čime se naglašava veza obitelji Kralj i crkve, dok Matija Šakoronja igra Kraljevog učenika koji ne zna kako se suočiti sa svojom homoseksualnošću. (Mladen RADIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)