Prvi ovogodišnji premijerni naslov Kazališta Ulysses "Mali mi je ovaj grob" upriličen je u subotu navečer u tvrđavi Minor na Malom Brijunu. U režiji Dine Mustafića, ova predstava je također hommage obilježavanju stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata, što se ove godine čini u cijelom svijetu.
U sat i 40 minuta trajanja predstava Biljane Srbljanović, realizirana u koprodukciji Hartefakt fonda, Bitef teatra, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, kazališta Ulysses s Brijuna i Testament filma iz Beograda, govori o Sarajevskom atentatu i implikacijama tog čina na općem i osobnom planu, s fokusom na značaju borbe za slobodu, revolucije, mladosti.
Glumili su vrlo dobri Milan Marić u ulozi Gavrila Principa, Marko Janketić tumačio je Nedeljka Čubrilovića, Svetozar Cvetković našao se u ulozi obavještajca i vođe Crne ruke pukovnika Dragutina Dimitrijević Apisa, a zapažene uloge su imali i glumci Ermin Bravo kao Danilo Ilić i Amila Terzimehić kao Ljubica Ilić.
Riječ je o višeslojnoj predstavi, o drugačijem iščitavanju povijesti, o prikazu kako se ona stalno ponavlja. Ta predstava nije imala intenciju pokazati Principa ni kao negativca ni kao heroja, već prije svega ljudske sudbine, one male, svakodnevne u raljama velikih zbivanja. Povijesne činjenice u tom su kontekstu sekundarne, a lajtmov je preispitivanje vlastitih pozicija, kao i ljudske sudbine, strahovi i nadanja te sloboda kao misaona imenica.
Naravno, tu je riječ i o raznim ideologijama, a kako je zapisao redatelj Dino Mustafić, "ovo nije ni politička, niti povijesna drama, već je angažirana, jer vodi i prema našoj stvarnosti koju prepoznajemo, dok njezin umjetnički jezik postavlja pitanja etičke prirode koja uznemiruju i koja se pamte".
Glumci su igrali s lakoćom, a premda je riječ o predstavi složene tematike, s atemporalnim motivima i premda je sve nazočne na kraju zalio obilan pljusak praćen grmljavinom jačom od kakvog ljetnog prigodnog vatrometa, gledateljima se, kako smo saznali, ovo djelo dopalo, prije svega zbog svoje univerzalnosti i bezvremenosti.
Posljednjih nekoliko minuta izvedbe bilo je praćeno laganom kišicom, a kada se izgovarala posljednja rečenica, o broju žrtava u Prvom svjetskom ratu – jednostavno, nebo se srušilo.
Počelo je nemilice padati, Darko Stazić krenuo je dijeliti jednokratne kabanice, a posjetitelji su pronašli zaklon u tunelima tvrđave. Tu su i čelni ljudi Ulyssesa dogovarali povratak – naime nenatkrivenom baržom nije se bilo moguće vratiti, a natkrivena Krasnica prima šezdesetak ljudi. Sreća da nije bilo prepuno gledalište.
Premda su ljetni pljuskovi i oluje redoviti posjetitelji Ulyssesa već godinama, plan B za povratak ne postoji – kako zbog kapaciteta brodova, gaza... No, kakogod, do kože mokri gledatelji stigli su do Velog Brijuna, gdje su čekali da "Krasnica" u dva navrata pokupi sve s Malog Brijuna te se linijskim brodom vratili u Fažanu, praćeni kišom, vjetrom i valovima u kasnim noćnim satima.
Komentari su bili raznoliki – sve je to kazalište, pa i u "Tesli" su bile prave munje, do ova sezona je sva u znaku pljuska, to su čari ambijentalnog teatra, što nas nisu mogli odmah odvest do Fažane, pravi doživljaj, no kakogod – vrijeme ne pita.
I na kraju, nekoliko riječi o autorici. Biljana Srbljanović rođena je 1970. godine u Švedskoj. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, na odsjeku dramaturgije, gdje radi kao izvanredna profesorica. Njezine drame su prevedene na više od dvadeset stranih jezika i izvedene u više od stotinu kazališta.
(Vanesa BEGIĆ, snimio N. LAZAREVIĆ)