Ratko Odalovic, crnogorski likovni umjetnik, samostalno se predstavio u cetvrtak izložbom slika i crteža u pulskoj galeriji Cvajner. Izložbu u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske - Zajednice Crnogoraca Pule i Zavoda za medunarodnu naucnu, prosvjetno-kulturnu i tehnicku suradnju Crne Gore te galerije Cvajner otvorila je povjesnicarka umjetnosti Gorka Ostojic Cvajner kojoj su se pridružili dr. sc. Radomir Pavicevic i Vladimir Torbica, procelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije.
- Ratko Odalovic je senzibilan i delikatan umjetnik ciji stil pripada nadrealnoj poetici. Spada u red baštinika urbane nadrealne poetike, a njegovi crteži kao da dolaze iznutra. Nastaju po osobnom iskustvu, okruženje donosi zapise mucne naravi. Prikazi su to osamljenosti, i bezizlaznosti, i civilizacije okrutne prema covjeku. Zorno oslikava i crta nemocne noge i beznacajne ruke koje kao da nose teret cijeloga svijeta. Slike su prožete koloristickom baštinom srednjeg vijeka, cija je zakonitost kadra horror vacui. Nešto slicno nalazimo i kod našeg Renata Percana. Za razliku od crteža, njegova ulja sadrže, prosjecnom oku, nešto ljupkiji ton, iako se radi o vrlo serioznim temama. Rijec je o figuraciji gdje umjetnik u centar svijeta umece - covjeka, rekla je Ostojic Cvajner.
Doktor Pavicevic osvrnuo se na vezu hrvatskih i crnogorskih umjetnina te spomenuo velikog slikara Ferda Quiqereza, rodom iz Crne Gore, zatim Rendica, Bukovca i Bencica, mahom umjetnika s kraja 19. stoljeca, koji su na neki nacin bili povezani s Crnom Gorom.
Vladimir Torbica je istaknuo da je ova izložba jedan od prvih koraka sustavne prezentacije crnogorske kulture u Istri, koja želi vidjeti i uciti što se na umjetnickom polju dogada izvan nje, pa tako i u Crnoj Gori.
Izložbu cine dva srodna ciklusa: crteži u kombiniranim tehnikama i ulja na platnu. Crteži su uglavnom radeni u maniri rafiniranog crtaca realistickih motiva, s rasteriziranim koloristickim akcentima. Upravo je aludiranje na srednjovjekovni odnosno ranosrednjovjekovni kolorit svojstven Bizantu, boji cigle u sakralnoj arhitekturi najveca spona s historicizmom, ciji je nastavak u Odalovicevom slucaju logican u nadrealizmu.
Umjetnik spaja fantazmagoricnost i jarki kolorit (crvena, narancasta, žuta) koji prividno stvara "lijepu" sliku, vrlo monstruozne ili blaže receno jezivo maštovite provenijencije. Lucidni su to spojevi i primisli umjetnika, koji se ne libi u svoj rad umetnuti dozu ciste ilustrativnosti i naivisticke deformacije, ciji sadržaj i forma u konacnici rezultiraju plošnim, ali vrlo slojevitim produktom.
Odanoviceva umjetnost je u svakom slucaju intimna, naizgled estetski dopadljiva, a njena moc leži upravo u nelijepim i nimalo optimisticnim temama. Radovi odišu apokalipticnom atmosferom, ali istovremeno i iskrom životne radosti, koja izvire upravo iz tih jarkih boja, što je ponajbolja ilustracija žive vatre koja plamti u ovom crnogorskom umjetniku.
Ratko Odalovic roden je 1964. godine u Grahovu. Fakultet likovnih umjetnosti i postdiplomske studije završio je u Beogradu 1983. u klasi profesora Živojina Turisnkog. Od 1997. radi na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju.