Kako su Prvi svjetski rat doživljavali Perojci, koji su po nacionalnosti, vjeri, kulturi i tradiciji pripadali neprijateljskoj srpskoj i crnogorskoj strani, a bivali regrutirani u austrougarsku vojsku, nastoji dočarati izložba "Perojci i Prvi svjetski rat" koju je u subotu u Domu Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657" otvorio Nikola Škoko.
Izložba postavljena u sklopu Perojske fešte obrađuje Veliki rat prvenstveno kroz tragedije malih ljudi koji u ratu uvijek i stradavaju. Kako je Škoko prilikom otvaranja i rekao, velika carstva su i nakon rata ostala bogate zemlje, a mali su ostali siromašni.
Izložba tekstom i fotografijom predstavlja osnovne podatke o ratu, o vladarima, kraljevima i carevima s područja Balkana i šire, ali nije slučajno u središtu, okružena "okrunjenim" glavama, fotografija napaćenog srpskog vojnika na Solunskom frontu. Mogu se vidjeti i fotografije Perojaca s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, mještana u austrougarsku uniformu, ali i civila koji su kao i brojni stanovnici južne Istre silom raseljeni u logore poput austrijskog Gmunda.
- Ovakve su komemoracije rijetke i zato je to pohvalno. U ratu je posebno stradao naš narod, naše babe i džedovi, koji su bili prijevarom pozvani u Vodnjan, okruženi žicom i odvedeni silom u Austriju, čak i na područje današnje Rumunjske. Od oko 200 mještana, sto ih se iz Prvog svjetskog rata nije vratilo, rekao je arhimandrit Danilo Ljubotina. Paroh perojsko-pulski Goran Petković također je govorio o stradanjima navevši da se za Prvi svjetski rat generacijama traži pitanje tko je kriv, a da se nikada ne zapitamo i što se to zapravo dogodilo.
- Bit će puno obilježavanja stogodišnjice Prvog svjetskog rata, ali malo ovako iskrenih, rekao je Petković, a okupljeni su se složili i da danas, naizgled ujedinjena Europa, uvelike podsjeća na ratnohuškačku Europu s početka 20. stoljeća.
Dio postava čine kaligrafski uradci mladih mještana - Andree i Anje Kalnik, Stefani Moscarda i Mihajla Škoka, koji su nastali na likovno-kreativnoj koloniji "Moja Peroja" pod vodstvom Slobodana Ristanovića. Na ćirilici, krasopisom, djeca su ispisivala misli i stihove aktera velikog rata, a koji dočaravaju stradanja tog vremena.
Među inima je i poruka majora Dragutina Gavrilovića koji je s vojskom od 4.000 ljudi ostavljen da brani Beograd pred Austrougarskom silnom vojskom, a koja dočarava suludost tog vremena: "Vojnici, junaci, vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja. Vi nemate više da se brinete za vaše živote, koji više ne postoje. Zato napred u slavu…".
Škoko je u Peroju prikupio i mnoge pjesme srpskih i crnogorskih vojnika Prvog svjetskog rata koje su se pjevale u selu, mada su u matičnim zemljama neke već i zaboravljene. Uz gitaru je otpjevao pjesmu "Plovi lađa francuska" izbjeglih vojnika na grčkom otoku Krf, koja dočarava tragediju tog doba.
Na perojskoj su placi u sklopu kulturnog programa Perojske fešte nastupili grupe Zajednice Talijana Vodnjan, KUD Savičenta i pulskog KUD Uljanik te folklorna sekcija domaćina DPC-a "Peroj 1657". (Z. STRAHINJA)