Ne hladni zrak jutra kao u "Otrovnoj kiši", vec hladni zrak ljeta koje jenjava postao je u subotu navecer buka na koncertu Urbana & 4. Iako pocetak veceri nije previše obecavao pa je koncert umjesto u 23 sata poceo sitno nakon ponoci, a i Urban je kasnije prokomentirao da se bojao da nece biti ni psa, gotovo dvosatni nastup u Amfiteatru Monvija obilježila je brojna i raspoložena publika sacinjena, kako se cinilo, samo od vjernih obožavatelja buduci da su cijelo vrijeme pjevali uglas s bendom.
Koncert je krenuo po principu jedna stara, jedna nova, a definitivni okidac za publiku bila je pjesma "Nebo". Njenu pomoc, sinoc vrlo komunikativan, zatražio je Urban na pjesmi "Magnet", a okupljeni su se zdušno prihvatili ritmicnog pljeskanja. Zanimalo ga je i kako bi izgledalo završiti pjesmu bez pljeska pa je publiku zamolio za tišinu nakon izvedbe. Neizvedivo, pljesak su zamijenili urlici i zviždanje jer ocito je trebalo nekako prekinuti tu pozitivnu napetost.
Publika je ekstaticki docekivala izvedbe bezvremenskih hitova "Astronaut", "Ruke", "Samo", "Odlucio sam da te volim", "Mala truba", "Mjesta za mene", a apsolutni vrhunac uvijek predstavlja "Budi moja voda". Vecer nabijenu emocijama uz odlicnu instrumentalnu izvedbu cetvorke - bubnjara Marka Bradaschija, gitarista Luke Tomana, klavijaturista Saše Markovskog, basista Sandija Bratonje, i karizmaticnog Damira Urbana kraju su priveli s dva bisa.