Bilo je tužno gledati takve scene u subotu na Drosini. Trebao je to biti praznik nogometa, ogled pojacane Istre 1961 i najboljeg domaceg kluba, Dinama, u prvom susretu cetvrtfinala Kupa Hrvatske. Trebao je, da nije bilo nazovinavijaca na jugu, tribini rezerviranoj za navijace suparnika pulske momcadi, ovom prilikom navijace Dinama, Bad Blue Boyse.
Sve je bilo normalno do 70. minute, kad su s te tribine krenula vrijedanja pulskog napadaca Henrija Bellea na onaj najniži, najtužniji nacin. Krenulo je "hukanje", vrijedanje igraca zbog drugacije boje kože. Nešto što bi i prema hrvatskom Ustavu trebalo biti zabranjeno i kažnjivo. Vrijedanje koje je zapravo cisti rasizam i nikako se drugacije ne može nazvati, niti opravdati.
Jer, nisu ti "navijaci" samo sebe napravili majmunima, nego su majmunima napravili i sve nas koji smo u subotu došli gledati nogometnu utakmicu i uživati u majstorijama igraca na travnjaku. Zašto? Zato što je ovo društvo i previše puta dosad toleriralo ovakve ispade. Kad god bi to bilo moguce ovakve bi se stvari guralo pod tepih.
Nisu u subotu na jugu samo "hukali", nego su i dizanjem desnica i skandiranjem "ubij Srbina" prizivali nešto što u 21. stoljecu ne bi smjelo postojati. Pogotovo u državi koja teži ulasku u Europsku uniju i želi biti dio civiliziranog svijeta. To što se sve ovo dogodilo u Istri, pred ocima i ušima nekih od vodecih ljudi županije i grada, koja se istice upravo multietnicnošcu i multikulturalnošcu, samo je dodatna sramota.
- Ne znam, ne razumijem zašto su mi to radili, i gotovo. Ne mogu to prihvatiti, osjecam se kao govno. Ovakve me stvari rastužuju, rekao nam je Henry Belle. (R. CAR)
CIJELI TEKST CITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PONEDJELJKA.