Kao grom iz vedra neba Istrom je ujutro pretposljednjeg dana veljače, prijestupne 1940. godine, protutnjila vijest da se u rudniku Raša dogodila velika nesreća u kojoj je mnogo rudara izgubilo život. Vijest je izazvala opću žalost, ali i strepnje, jer se nije znalo koliko je rudara poginulo. U prvim trenucima spominjala se brojka od 60 poginulih i stotinjak uglavnom lakše ozlijeđenih rudara, piše mr. Jakov Jelinčić, bivši ravnatelj Državnog arhiva u Pazinu, u članku "Kobni dan rudnika Raša 1949. g.", objavljenom u Istarskoj Danici 2001.
Stravična nesreća, najveća ikad na ovim prostorima, dogodila se između 15. i 16. horizonta u oknu I, pred samo jutro u srijedu, 28. veljače 1940. Samo pola sata prije završetka smjene. Sirena, koja je Rašanima ledila krv u žilama svaki put kada bi se oglasila, usnule je razbudila nešto poslije 4.30 sati, neposredno nakon što se cijelo područje zatreslo od nekoliko snažnih uzastopnih eksplozija koje su dolazile iz rudnika. Tko god je tih godina živio u Raši i oko nje, odmah je znao što se dogodilo. Ali razmjere nesreće nitko nije mogao ni naslutiti: eksplozija je bilo i ranije, ozlijeđenih rudara također, međutim, broj žrtava nikada se nije mjerio troznamenkastim brojkama kao te tragične srijede.
Malo se zna kako se nesreća dogodila i tko je bio izravno odgovoran za smrtonosnu i razornu eksploziju ugljene prašine. "Kada je riječ o službenoj istrazi, bilo je gotovo nemoguće otkriti uzrok eksplozije u relativno velikom, potpuno devastiranom rudarskom prostoru. Ako nije utvrđen uzrok nesreće, nije mogao biti pronađen ni krivac, pa ga se i nije moglo kazniti", ustvrdio je Tullio Vorano, bivši ravnatelj Narodnog muzeja u Labinu.
Tog je dana rudarski inženjer Seguiti nadležnima u Rimu poslao poruku: "Jutros u 4.45 u rudniku Raša u komori jedan je vjerojatno tijekom paljenja mina došlo do eksplozije ugljene prašine koja je prouzročila eksplozivni val i jaču pojavu ugljičnog monoksida koji se proširio na sva radilišta komore jedan te u obližnja radilišta komore tri. Spasilačke ekipe počele su odmah pružati pomoć te su dosad pregledale 14.,16. i 17. horizont i izvukle šezdeset poginulih i stotinjak uglavnom lakše ranjenih. Treba još pregledati 15. horizont komore jedan, a operacija je u tijeku. Opći uvjeti u podzemlju su dobri jer nisu primijećeni požari nego samo manji odroni nekih hodnika koji ipak dozvoljavaju pristup radilištima. Danas je u cijelome rudniku obustavljen rad, a vjerojatno će biti sutra nastavljen, osim u komori jedan. Uslijedit će tehničko izvješće." (R. BURŠIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS U TISKANOM IZDANJU.