Oni koji cijene lik i djelo kultnog crnogorskog glazbenika Ramba Amadeusa znaju da je mimo uskih novinarskih fraza o "ludom" zabavljacu rijec o svestranoj i originalnoj umjetnickoj osobnosti. Istini za volju, mnogi odlaze na njegove koncerte, osim na kvalitetan jazz funky, i po porciju tog lucidnog, oslobadajuceg humora i satire kojom razotkriva i razgolicuje tamnu stranu društvene stvarnosti.
Uvijek sam, a posebno u godinama njegova protivljenja Miloševicevom režimu, nacionalizmu i ksenofobiji, volio citati njegove politicke stavove, koji su bili analiticniji od stavova armije profesionalnih analiticara. Netko je dobro ustvrdio da Rambo pjeva, piše i govori o slobodi, prije svega o slobodi intelekta kao osnovnom korijenu svake slobode.
Smetaju li Vas ceste medijske etikete o "ludom" Rambu Amadeusu?
- Zapravo ih više nema; demokracija je iskorijenila sve medije koji sadrže u sebi bilo kakvu kritiku. A žuta štampa je kupus koji ni koze nece da jedu. Takoder, ne volim da me nazivate crnogorskim glazbenikom, osjecam se kao pršut. Crnogorski pršut je odlican. Pošto Jugoslavije nema, ja sam balkanski glazbenik, nastao kao proizvod citavog Balkana, i pripadam jednako svim narodima i narodnostima. Crnu Goru, naravno, kao rodnu grudu, volim, ali to je za pitanje umjetnickog identiteta efemerno.
Svi Vam novinari obavezno postave pitanje o turbo folku buduci da ste skovali taj pojam još na svom prvom albumu iz 1988. Osjecate li krivicu kao krstitelj turbo folka?
- Koliko i Jovan za hrišcanstvo.
Zbog cega i demokraciju smatrate turbo folkom?
- Zato što je demokracija diktatura glupih, jer su glupi u vecini. Tehnika glasanja je takva da bi i loše dresirani majmun mogao uspješno ispuniti listic i zadovoljiti proceduru.
Zbog cega, kako znate reci, lukavi i glupi kod nas pobjeduju pametne i pristojne?
- Zato sto su amoralni i spremni na sve, zbog svoje kratkovidosti. A cvrst sistem ne postoji.
Što biste Vi odgovorili jednom od tih lukavaca koji bi Vas pitao: "Aj, kad si tako pametan, a di ti je lova?!" To je, naime, iskustvo s jednim neznancem prije neki dan u intervjuu prenijela splitska spisateljica Olja Savicevic Ivancevic.
- Rekao bih mu da je moja lova kod njega u njegovom takuinu i da cu se te cinjenice sjetiti kada se novi, veliki socijalni tsunami, koji se valja na horizontu, približi obali i dobije svoju veliku bijelu krijestu.
Kao Mediteranac, covjek roden na primorju, ljubitelj mora, jedrenja, ali i ekološki aktivist, godinama se javno protivite betonizaciji obale i megalomanskoj gradnji na cijelom Jadranu. Jednom ste izjavili da se plašite da ce se te, koji gledaju samo kratkorocni profit, morati silom zaustavljati jer sami nece stati. No, kako kad je aparat sile na njihovoj strani?
- Ceka se samo trenutak da aparat sile popizdi, gledajuci raskalašena dupeta onih koje cuvaju, i usporedujuci s bijedom koju imaju kod kuce. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
PROCITALI STE DIO RAZGOVORA S RAMBOM. CIJELI TEKST PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PETKA, 30. SRPNJA.