Mimo uigrane funky jazz svirke, obožavatelji i poštovatelji Ramba Amadeusa pohode njegove koncerte prvenstveno zbog šege, satire, humora, kao i jedinstvene poetike ovog neponovljivog balkanskog umjetnika. Premda u tom pravcu nešto suzdržaniji u odnosu na prošle nastupe u Puli, gro dobro raspoložene publike nije ostao uskraćen za očekivano ni za njegovog subotnjeg nastupa za druge, završne festivalske večeri Urban Xmassa u dojmljivo popunjenom klubu Uljanik.
Iz pjesme u pjesmu, a posebno u završnom nizu - "Moj skutere", "Te jedno te isto", "Budala" i, u bisu, "Čobane, vrati se" - Rambo je bio sve nadahnutiji, a publika sve raspoloženija. No, umjetnički vrhunac večeri bila je izvedba minimalističke, ali iznimno sugestivne pjesme "Vrh dna" s istoimenog novog Rambovog albuma, koju je publika ispratila pljeskom. ("Ti si vrh dna, anomalija; bio si dno i činio si zlo, a sada bi, o, da zaboravimo to; dogmizo si po dnu, prepustio se snu, pronašao svrhu da otpuziš ka vrhu, al' ti nisi vrh , ti si kanta blata, ispljunuta s dna..., tektonska anomalija...).
Osim naslovne pjesme, s novog su albuma odsvirali i "PrivatizovA", "O'ruk, sad ga lomi!" i "E moj Rambo". Od starijih, dobro je bilo opet poslušati "Šakom u glavu", a uz oduševljenje mlađeg dijela publike, na playback je izveden ironično-estradni "Sokolov greben" s drugog albuma "Hoćemo gusle" iz daleke 1989. godine. Nisu izostale pjesme "Fela Kuti, druže stari" i "FAP mašina", a uz Ramba na gitari, u postavi su ovaj put bili klavijaturist Vojno Dizdar, basist Miroslav Tovirac i bubnjar Saša Ranković.
S puno pozitivne energije, uvjerljivom polusatnom svirkom te jasnim političkim performansom s razvlačenjem i kidanjem papirnate varijante žilet-žice, dobar je koncertni uvod ostvario pulski punk bend Filji di Bruno Atomiko. Spominjao se duhovito i Božo Petrov i pregovori, a izveli su pjesme "Bella bambina", "Porko dio Marilyn Manson", "Odio di oliva", "Guidatori", "Zrman", "Maledeti Slavi", "Insieme" i Brijuni Rivijera". (Z. ANGELESKI)