Virtuozni americki jazz gitarist, pijanist, trubac i skladatelj Ralph Towner, sklon manjim koncertnim produkcijama i komornim ambijentima u kojima slušatelje želi zaintrigirati i uvuci u glazbenu pricu, u cetvrtak navecer je ispunio svoju misiju u atriju Eufrazijeve bazilike pred brojnom publikom treceg Valamar Jazz Festivala.
U sugestivnom i akusticno dojmljivom prostoru do punog su izražaja došle vještina i interpretacija osnivaca legendarne akusticne grupe Oregon koji je tijekom bogate solisticke karijere suradivao sa suvremenim velikanima poput Garyja Burtona, Keitha Jarretta, Johna Abercrobieja, Egberta Gismontija i Garyja Peacocka.
Intrigantan akusticni gitaristicki recital prožet znanjem i ljubavlju prema eksperimentiranju poceo je kompozicijama "If" i "Hexagonal" na klasicnoj gitari sa šest žica, da bi zatim u ruke uzeo 12-žicanu gitaru za blues zvukove u "Solitary woman", koju je publika najtoplije primila.
Uslijedila je "Guitarra Picante" i obrada "Nardisa" Milesa Davisa, a nakon sat i pol muziciranja za bis je sacuvao svoju interpretaciju swinga koji su svirali big bandovi Bennyja Goodmana, Artieja Shawa i Dukea Ellingtona, a u koji ga je uputio brat, a kasnije se stopio s njegovim klasicnim muzickim obrazovanjem.
Towner je roden 1940. u Chehalisu, Washington, u glazbenoj obitelji koja je poticala vlastiti izražaj i glazbeno eksperimentiranje. Na sveucilištu Oregon studirao je kompoziciju i upoznao svog buduceg dugogodišnjeg glazbenog partnera Glena Moorea, a pocetkom 60-ih upisao je studij klasicne gitare u Becu.
Nakon studija odlazi u New York i pridružuje se sastavu Consort pionira world glazbe Paula Wintera, da bi 1970. s Glenom Mooreom, Paulom McCandlessom i Collinom Walcottom napustio grupu i formirao Oregon, s kojim je stvarao kompozicije u kojima se ispreplicu world music, indijska glazba i suvremeni jazz.
Dvije godine kasnije poceo je suradnju s producentom Manfredom Eicherom i njegovom etiketom ECM, za koju je snimio gotovo sve svoje samostalne albume.