Dok se na Opcinskom sudu u Puli ocekuje pravomocnost rješenja koje bi omogucilo da se Rakljancu Anastaziju Martincicu (38) sudi u odsutnosti zbog prijetnji Puljanima Massimu Morattu (38) i Dinu Marinkovicu (39), u Urugvaju je, javljaju mediji, podignuta optužnica kojom se Martincic tereti za krijumcarenje 2.174 kilograma kokaina.
Urugvajska tužiteljica Monica Ferrero zatražila je 17 godina zatvora za Martincica, koji se u tamošnjem pritvoru nalazi od 15. listopada 2009., kada je urugvajska policija u suradnji s americkom DEA-om na jahti "Maui" pronašla 2.174 kg kokaina. Droga je navodno trebala završiti u crnogorskoj luci Bar, a Martincica se tereti da je djelovao kao clan kriminalne skupine pa bi ga, ako to tužiteljstvo dokaže, sutkinja Graciela Gatti mogla osuditi na 17 od maksimalno zakonom predvidenih 18 godina zatvora.
Ispitivan 2008. o ubojstvu Tripe Penovica
Rakljanac Martincic 14 je godina radio u pulskoj Luckoj kapetaniji, no to ga nije sprijecilo da više puta ode u protuzakonit izlov prstaca i tako zaradi kaznene prijave, a 2006. godine i "sporazumni" odlazak iz Kapetanije. U Zagrebu je 2008., nakon ubojstva pulskog ugostitelja, vlasnika kafica Raffaelo Tripe Penovica u Maksimiru, Martincic dva dana ispitivan kao osumnjicenik, ali na koncu je pušten na slobodu.
Njegovo uhicenje u Urugvaju dio je opsežne medunarodne akcije "Balkanski ratnik" koja je dosad rezultirala brojnim uhicenjima u Crnoj Gori i Srbiji, Sloveniji, ali i drugim zemljama. Kao glavu klana koji se bavio krijumcarenjem kokaina iz zemalja Latinske Amerike u Europu policija je oznacila crnogorskog biznismena Darka Šarica, za kojim je raspisana medunarodna tjeralica, no još mu se nije ušlo u trag. Samo dan nakon uhicenja Martincica u Urugvaju, srbijanska je policija uhitila Željka Vujanovica u Kragujevcu te Beogradane Marka Bulatovica i Nikolu Pavlovica, koje je dovodila u vezu s krijumcarenjem kokaina.
Za prijetnju Dinu Marinkovicu i Massimu Morattu, pulski je Opcinski sud Martincicu pokušao uruciti optužni prijedlog, no povratna je informacija glasila da se nalazi u zatvoru u Urugvaju, na tajnoj lokaciji. Stoga se pocelo spekulirati da je Martincic pristao biti pokajnik, ali neke informacije upucuju na to da je na tajnu lokaciju smješten radi vlastite sigurnosti.
Na jahti mu našli 50 vreca kokaina
Rijec je naime o velikom lancu krijumcara, cije bi karike u slucaju da netko progovori lako popucale, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, Sloveniji, Bosni, Crnoj Gori i mnogim drugim zemljama u kojima je, kako se sumnja, Šaric imao organizirane skupine ljudi.
Anastazije Martincic se po nekim informacijama u Urugvaju predstavljao kao odvjetnik. Jahta "Maui", koja je plovila pod britanskom zastavom, prije no što je uhicen bila je usidrena u Yacht Clubu de Santiago Vazguez, a kupljena je u gotovini za 265 tisuca dolara. Urugvajski policajci presreli su je na putu prema otvorenom moru i na brodu našli 50 vreca kokaina koji bi na europskim ulicama postigao cijenu od 250 milijuna eura. Nakon Martinciceva uhicenja uslijedio je cijeli niz crnih dogadaja. U Buenos Airesu policija u jednoj zgradi, u oknu dizala, pronalazi pola tone kokaina za koji se smatra da je bio dio pošiljke koju je krijumcario Anastazije. No, državljane Srbije i Crne Gore koji su se dovodili u vezu s tim kokainom ni argentinska ni urugvajska policija nisu našle te je za njima raspisana tjeralica.
Temeljem urugvajske tjeralice u koparskom ekstradicijskom pritvoru u studenom 2009. završio je i Goran Damjanovic iz Musaleža pokraj Poreca, koji je boravio u Latinskoj Americi na poziv Martincica, navodno ne bi li popravio brod "Maui". On je uhicen nakon Martincica, u vlaku na slovensko-hrvatskoj granici, kada se pokušao vratiti u Musalež. Slovenija medutim nije udovoljila zahtjevu urugvajskih vlasti i nije izrucila Damjanovica, koji se, navodno, po isteku ekstradicijskog pritvora vratio u Hrvatsku.
Prijetio Marinkovicu i Morattu iz urugvajskog zatvora
Istog mjeseca kada je uhicen Damjanovic, odnosno sredinom studenog 2009., Martincic iz pritvora u Urugvaju naziva Dina Marinkovica te prijeti i njemu i njegovom šogoru Massimu Morattu. U optužnom prijedlogu pulskog državnog odvjetništva navedeno je da je Martincic, u cilju da uplaši i uznemiri Marinkovica i Moratta, nazvao Marinkovica na mobitel i govorio mu "da su ga Massimo i on drukali, da nisu išli s njim kako bi ga odali policiji, da su ga cinkali i opljackali". U drugom pozivu iz Urugvaja Martincic je Marinkovicu, znajuci da se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi i Moratto, s istim ciljem, a držeci ih odgovornima jer je on uhicen, više puta ponavljao "da ce poslati ljude koji ce ih isjeci, odrezati noge, ruke, jezik te da ce ih potom odvesti u zapadnu Europu gdje ce za njega prositi".
Nedugo nakon tih poziva, 6. prosinca 2009. navecer, u kucu Morattove supruge u naselju Montiron u Šišanu upadaju Aleksandar Ausilio (39) iz Rijeke i Denis Dukic (34). Moratto hicima iz pištolja ubija Ausilija i teško ranjava Dukica te zajedno s Marinkovicem fizicki nasrce na Dukica. Državno odvjetništvo ocijenilo je da je Moratto ubio Ausilija u prekoracenju nužne obrane te pokušao ubiti Dukica. Marinkovica se pak tereti da je Dukicu nanio teške ozljede, a Dukica da je s Ausilijem pokušao u Šišanu pociniti razbojništvo. U pozadini tog upada, spekuliralo se, upravo je navodni nestanak Martincicevih nekoliko milijuna eura iz automobila parkiranog u marini u Portorožu. Martincic je naime Marinkovica i Moratta sumnjicio da su mu oteli 4 milijuna eura i cinkali ga policiji. Na Županijskom sudu sudenje Morattu zakazano je za konac sijecnja 2012. godine. Dogadaj koji je uslijedio šest tjedana kasnije dodatno je ucvrstio uvjerenje u umiješanost Marinkovica i Moratta u nešto što prelazi lokalne kriminalne okvire.
Niz ubojstava i uhicenja u klanu Šarica
Tocno šest tjedana nakon obracuna u Šišanu Mario Gilg (34) i Mladen Popovic Pop (39), bivši BiH policajac, obojica s podrucja Zagreba, otimaju Marinkovica na pulskoj Verudi predstavljajuci se kao policajci, ne bi li od njega iznudili 50.000 eura. Ubacuju ga u Audi A6 i krecu na Prematursku cestu, gdje tijekom vožnje Gilgu ispada pištolj kojeg je lisicama svezani Marinkovic napipao iza svojih leda i poceo pucati. Popovica je ubio, a Gilga teško ranio pa potom pobjegao i sve prijavio policiji. Nepravomocnom presudom Mario Gilg je za otmicu dobio tri godine zatvora, a organizatori Mario Sova (42) iz Zagreba te njegov necak Dalibor Marovic (33) osudeni su na tri godine i šest mjeseci, odnosno tri godine i dva mjeseca zatvora. Otkrice da su potonja dvojica organizatori otmice povezalo je istarski kriminalni milje sa zagrebackim, a onda i širim krugom sumnjivih likova s prostora bivše Jugoslavije. Po mišljenju istražitelja, u Hrvatskoj se tijekom niza godina okupio poveci broj okorjelih kriminalaca s podrucja bivše države. Nemali broj njih, ispostavilo se, uredno je dobio i hrvatske putovnice. Marija Sovu povezivalo se sa srbijanskim kriminalcem Cvetkom Simicem, cije je raskomadano tijelo nadeno u zagrebackom Jarunu u ožujku 2010. U travnju iste godine iz Pule za Sarajevo odlazi 40-godišnji Mario Tolic, takoder jedan od Sovinih poznanika. Ondje nestaje zajedno s prijateljem Vernerom Ajdarijem iz Travnika. Njihova tijela nadena su koncem prošle godine u Bosni, a za likvidaciju je u Sarajevu optužena kriminalna skupina na celu sa Zijadom Turkovicem.
Od Martincicevog uhicenja medunarodne policijske snage tragaju za šefom kriminalne skupine, crnogorskim biznismenom Darkom Šaricem, ali i nastavljaju s razbijanjem lanca krijumcarenja kokaina. Tako lanjskog svibnja u Ljubljani u pritvoru završavaju Dragan Tošic i cetrnaestero njegovih suradnika iz Kopra i Ljubljane koji se izravno povezuju sa Šaricem i pokušajem krijumcarenja 2,1 tonu kokaina na Sredozemlju. Darku Šaricu medutim nema traga. Gotovo sva njegova poprilicno vrijedna imovina u Srbiji je blokirana, a srbijanska obavještajna služba sumnjici ga da je planirao atentate na clanove srbijanskog politickog i policijskog vrha, pa cak i na predsjednika Srbije Borisa Tadica. (Marica KOŠTA)