U gotovo svim talijanskim sjevernim regijama, gdje je vinska rakija odnosno grappa (u istarsko-venecijanskom dijalektu koristi se i izraz trapa) dio ruralne tradicije i povijesti, ceka se rasplet u parlamentu oko prijedloga zakona o liberalizaciji proizvodnje rakije.
Grupa zastupnika clanova Sjeverne lige vec je 2008. godine ponudila parlamentu prijedlog zakona kojim ce se omoguciti obiteljsko, zanatsko pravljenje rakije u alambiku kako bi se sacuvali obicaji i tradicija.
Po tom prijedlogu domacinstva ce moci proizvoditi maksimalno pedeset litara rakije uz prethodnu obaveznu prijavu alambika nadležnim inspekcijskim službama uz osnovni uvjet da se rakija ne smije prodavati, vec se smije koristiti samo za osobne potrebe.
Do sada je kod naših susjeda proizvodnja rakije u domacinstvu bila zabranjena, a smjele su je proizvoditi jedino tvrtke koje se bave prodajom. Tim novim zakonom, koji ce zastupnici vjerojatno uskoro usvojiti, dolazi do svojevrsne liberalizacije: za svaki prijavljeni alambik morat ce se platiti samo pedeset eura posebnog godišnjeg poreza (euro na litru rakije).
S druge strane, tvrtke koje se bave proizvodnjom rakije placaju državi porez od osam eura po litri pa je prijedlog zakona naišao na protivljenje udruge proizvodaca rakije koja tvrdi da ce liberalizacija dovesti do širenja loših proizvoda sumnjive sanitarne kvalitete.
Oni dodaju da se danas u Italiji godišnja potrošnja rakije po glavi stanovništva krece od dvije do tri litre pa sumnjaju da ce dobar dio rakije proizvedene u domacinstvima ipak završiti na crnom tržištu.
Nešto je drugacija situacija u Trstu gdje i danas, zahvaljujuci posebnim zakonskim olakšicama, poljoprivrednici s Krasa mogu proizvoditi i do 400 litara rakije, ali uz placanje paprenih poreza. Prema podacima iz gospodarske udruge tršcanskih Slovenaca koja izdaje dozvole za korištenje kucnog alambika, proizvodnja 45 litara rakije stoji proizvodaca od 260 do 300 eura.
Danas je na tršcanskom Krasu registrirano tek pedesetak alambika, a u zadnjih pet godina brojka je prepolovljena zbog paprenih poreza pa se ljudima više ni ne isplati proizvoditi rakiju.
Naime, nakon što je izmedu Italije i Slovenije nestala granica, nemali broj seljaka drop strpa u vrece i odlazi kod susjeda u Sloveniju gdje je proizvodnja, za sada, slobodna.