Kada je u subotu na obalu u Pješcanoj Uvali pristala drvena brodica puna rakovica, službeno je pocela ovogodišnja fešta posvecena njima. Ribari Vili Mihovilovic, Darko Kuzmanic i Patrik Kolic, svi redom Premanturci, veslali su od lukobrana do obale da bi prikazali kako su se nekad one dovozile u kraj. Ovo je druga godina da ovdašnji mjesni odbor organizira Dan rakovica, feštu od raki na fraški. Rijec je o tradicionalnom pripremanju rakova na otvorenoj zapaljenoj vatri od fraške, odnosno granja i drva.
- Ovako su nekad rakove spravljali stari Premanturci u uvali Polje. Tada je rakova i rakovica bilo jako puno. Ribari bi naložili vatru i rakove bacali na nju. Bili bi spremni za jelo za petnaestak minuta. Prva konzumacija premanturskih rakova u Italiji zabilježena je nakon Prvog svjetskog rata. Tada su Premanturci barkom na motorni pogon jedanput tjedno putovali za Veneciju da bi ih tamo prodali. Svi ribari su davali jednu vršu rakova. Na putu za Veneciju zaustavljali bi se svakih sat vremena i spuštali ih u more da ne uginu. Putovali su dva dana i dvije noci. Ribari su u oštariji vukli brojeve na kojima je pisalo na kojim poštama se vade vrše, rekao nam je Aldo Peruško, jedan od organizatora.
Prema njegovim rijecima rakovi su se lovili i škvanjerama, odnosno ribarskim mrežama. Za razliku od ratnih i poslijeratnih godina, danas ih ima jako malo. Nekad su u moru stajali na kupovima, piramidama koje su u promjeru imale deset, a u visinu do pet metara. Na vrhu bi stajao najjaci mužjak. Kad bi ribari uocili takav kup, okružili bi ga mrežom.
- Tada bi barkom došli do sredine i drvom bi udarili mužjaka nakon cega bi se svi rakovi razbježali i ulovili u mreže. Do 1961. ih je bilo jako puno. Takve piramide imale bi po 500 kilograma. Bilo ih je toliko da su ih mještani znali usitnjavati i bacati kokošima ili su se koristili za brum, rekao je Peruško.
Raki na fraški privukli su poprilican broj posjetitelja. Naime, ovako spremljeni rakovi mogli su se besplatno degustirati poliveni maslinovim uljem, a nije nedostajala ni cašica dobrog vina. Onaj tko nije htio cistiti komadice rakova oklopa, mogao je po pristupacnoj cijeni kušati salatu i ostala jela od njih koja su lokalni ugostitelji nudili na obližnjem igralištu. Ondje je nastavljena fešta uz živu glazbu i ples.
- Tako se tradicionalno priprema rak i to dok još ni bilo auti. Ribari su na moru bili dva puta, u pet ujutro i opet popodne. Dok su krpali mriže u kraju, rake bi stavili u žeravu i marenda je bila gotova, rekao nam je ribar Darko Kuzmanic.
- Bili smo ovdje i prošle godine i jako je lijepo i zanimljivo. Možda bi se sve moglo organizirati još jednom u toku sezone. Šteta što je vruce pa se ljudi još kupaju. Osim što su rakovi ukusni, zanimljivo je što ribari objašnjavaju ljudima kako se oni spremaju i kako se to sve nekad odvijalo. Organizatori su se zbilja lijepo potrudili, rekla nam je Marina Barbic Poropat.