Fešta na stadionu odmah nakon velike pobjede nad Dinamom, fešta na parkiralištu u sklopu "Zeleno-žutog druženja". Subota je na i oko "Drosine" bila u znaku fešte. Zaslužene. Nogometaši Istre 1961 spojili su kombinaciju snova, u tjedan dana "položili na pleća" Hajduk i Dinamo, i tako zaključili sezonu iz snova sa šestim mjestom i polufinalom Kupa. Zapravo, oprostili su se od svojih navijača, jer do kraja sezone preostala je još utakmica u Zadru.
No, bit će vremena za razmišljanje o Zadranima, nakon pobjede nad "modrima" trebalo je proslaviti, ali i ispuniti neke obaveze prema navijačima. Pulski su nogometaši nakon oproštajne pulske utakmice bili "tražena roba". Brojna su ih djeca i(li) njihovi roditelji zaustavljali, tražili dres ili zajedničko fotografiranje. Najviše se djece okupilo oko dvojice pulskih igrača koji su briljirali protiv Dinama, u tolikoj mjeri da su u pulskom prvoligašu zabrinuti hoće li ih uspjeti zadržati u klubu i za iduću sezonu. Naravno, riječ je o golmanu Ivanu Brkiću i napadaču i, s devet postignutih golova, najboljem klupskom strijelcu, Dejanu Radonjiću.
- Što se same igre tiče, rekao bih da baš i ne možemo biti zadovoljni, posebno samim početkom, ali dobro. Kraj sezone je i uzeli smo ta tri boda, iako smo igrali bez rezultatskog imperativa - rekao je Dejan Radonjić nakon što je drage volje odradio sva fotografiranja sa zainteresiranim mladim navijačima nakon susreta. - Uostalom, ipak je to Dinamo, kako god se okrene. Nismo pobijedili bilo koga. Klinci ili ne, Dinamo je Dinamo, pobjeda je pobjeda. Uostalom i ti njihovi klinci su bili dobri. Zapravo, fantastični. Bolji su od ovih koji su im nedostajali, barem tehnički. U nastavku smo se probudili i preokrenuli susret.
Susret je bio obilježen i oproštajem pulske publike od trojice igrača, Budicina, Havojića i Batarela. Baš je to Radonjić posebno naglasio.
- Ako ostanem u Puli bit će mi jako žao što neće biti s nama. Jako će nam faliti Batarelo, Havojić i Budicin. Predobri su to dečki. A jedan Batarelo kojega neki nisu cijenili i u ovom je susretu pretrčao kao maratonac. On cijelu sezonu trči, trči, trči... Pogotovo jer se mi uglavnom branimo, pa moramo još više trčati. Ali bez obzira na to, on oduzima lopte, i još stigne trčati u napad. Tako je i sad protiv Dinama utrčao u njihov kazneni prostor i izborio penal koji je okrenuo utakmicu. Trebamo imati veliko poštovanje prema Batarelu.
Pobjednički gol postigao je sam Radonjić. Usprkos silnoj potrošnji i borbi s "modrim" stoperima imao je snage da s loptom sprinta 50 metara i potom mirno svlada bivšeg suigrača, Ježinu.
- Meni je Pamić rekao, zapravo očima i gestikulacijom, nije mi ništa rekao riječima, da se trebam odmoriti, jer je vidio da nisam mogao. Bilo je vruće, igralo se u 15 sati, a meni fali fizička sprema. I kod tog gola mi je puno pomogao mali Dadić koji je ganjao Leku i prisilio ga na grešku. Ja sam osjetio gdje bi lopta mogla doći i tamo sam se postavio. I došla mi je točno u noge. Malo sam odsprintao i imao sam poslije taman toliko snage da mirno završim akciju.
Tako su nakon brojnih "gorkih pilula" koje su prekinuli s dva domaća remija protiv Slavena i Osijeka, nogometaši Istre 1961 u završnici sezone svladali Hajduk i Dinamo u tjedan dana. I zaslužili feštu. Potom neki i odmor.
- Mora se malo profeštati, pogotovo ja koji volim fešte. Ali, neću, neću piti alkohol i pušiti. Toga sam se, valjda, ostavio. Možda ipak zapalim jednu ili dvije. Ja ne idem u Zadar, ići ću kući i zato zahvaljujem Pamiću i upravi što mi to dozvoljavaju. To nije normalno, jer je to moj posao. To što me trener pušta tjedan dana prije, to samo pokazuje njegovo veliko srce i razumijevanje. On je ipak prošao malo više toga od svih nas i to se vidi i u njegovom ponašanju prema meni. Ja se trudim, igram i na treningu, ali nakon deset minuta zagrijavanja on se smije i vidi da ne mogu više. (Roberto CAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU