Tijekom ljetne stanke u redove Istre 1961 stiglo je, barem zasad, deset novih nogometaša. S osmoricom je već potpisan ugovor, a po vijestima koje stižu iz redova pulskog prvoligaša, ovih bi se dana još dvojica trebala obavezati na vjernost zeleno-žutima. Jedan od njih je povratnik u pulske redove, golman Igor Lovrić, dok je drugi Dejan Radonjić.
Stasiti napadač koji je u Pulu stigao iz županijskog prvoligaša Zrinskog iz Ozlja po izgledu podsjeća na Igora Pamića iz njegovih igračkih dana, ako još na terenu krene stopama "diva iz Žminja", mogao bi to biti lijek za ono što posljednjih sezona poprilično muči Istru 1961, a to je neefikasnost.
- Rođen sam 1990. godine u Tettnangu, u Njemačkoj gdje moji roditelji žive i rade već 40 godina - započeo je svoju zanimljivu priču Dejan Radonjić. - Nogomet sam počeo igrati u lokalnom klubu, nakon čega sam prešao u Ulm, gdje sam nastavio raditi kod trenera Badstubera, oca njemačkog reprezentativca Holgera koji igra za Bayern.
On mi je, barem dosad, bio najbolji trener kojeg sam imao, puno sam naučio od njega i sa 17,5 godina stigao sam u redove Bayerna. Tu me odmah primio generalni menadžer, potpisao sam ugovor na godinu i pol dana i taman kad mi je sve super krenulo, stigla je teška ozljeda koja je sve promijenila. Leđa, koljeno, bilo je tu svega pomalo, jednostavno se tijelo nije snašlo u novoj sredini i krenuli su problemi.
Činilo se u tom trenutku da je karijera koja je puno obećavala prekinuta prije nego je praktički i počela, a tako je mislio i Radonjić.
- Izgubio sam volju za nogometom i okrenuo sam se školi te upisao pravni fakultet, no onda mi je nešto preko noći puklo u glavi i odlučio sam se vratiti u Hrvatsku, kod bake koja živi u Ozlju. Rekao sam svoju odluku roditeljima, spremio stvari, pozdravio se s njima, bratom i sestrom i s 20 godina stigao u Hrvatsku - prisjetio se Radonjić. (I. CEROVAC)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU