Izmjene i dopune Zakona o trgovini predstavljaju potpunu liberalizaciju poslovanja u toj djelatnosti i dugorocno mogu prouzrociti samo štetu, smatraju sindikati i njihovi clanovi. O tome što izmjene zakona donose trgovcima, ali i poslodavcima, te ima li uopce potrebe za dodatnim radom u trgovini, popricali smo s Dragicom Mišeljic, predsjednicom Sindikata trgovine Hrvatske.
Kako ona tvrdi, predložene izmjene Zakona legaliziraju ropske uvjete rada te su slicni uvjeti rada u praksi prisutni od lipnja 2009., odnosno od odluke Ustavnog suda kojom su proglašene neustavnim odredbe koje su uredivale radno vrijeme nedjeljom.
Radnici pristaju na sve
- Što izmjene zakona donose poslodavcima, treba njih pitati. Mi u sindikatu tvrdimo da im omogucuju bogacenje na tudem radu, i to legalno. Po nama, nema uvjeta ni potrebe za rad trgovina nedjeljom zbog toga što je kupovna moc gradana mala, što sa svojom placom mogu šopingirati najviše tri dana u tjednu, što je sve više nezaposlenih, pa i potencijalnih kupaca, što marže nisu poslodavcima dovoljne za pokrivanje troškova poslovanja, a rad nedjeljom i blagdanima je skuplji.
Postavlja se stoga pitanje kako mogu raditi duže s vecim troškom, a zarade nema. Jedini logican odgovor je da im radnici rade dulje od dopuštenih 40 sati tjedno, a to im ne evidentiraju niti plate, navodi Mišeljic.
- Kada bi se poštivao Zakon o radu, prema procjeni Sindikata, u trgovini bi trebalo zaposliti još 30 tisuca radnika, navodi Mišeljic uz rijeci da je trenutna situacija u trgovini zrela jedino za Inspekciju rada. "Tu je na kušnji izvršna vlast, koja je dužna osigurati dosljednu primjenu zakona. Istovremeno bi bilo dobro cuti od poslodavaca koliko su zaposlili novih radnika na dulje radno vrijeme", veli Mišeljic.
Na upit što Sindikat može uciniti, Mišeljic veli da je ucinio što je mogao: sklopio kolektivni ugovor po kojem se rad nedjeljom placa 35 posto, rad blagdanom 150 posto, a prekovremeni rad 50 posto više. Kontrolu primjene, navodi, mogu pratiti samo radnici jer znaju kako i koliko rade, a Sindikat može intervenirati na temelju podataka dobivenih od radnika, i tu, kako veli, pocinju problemi.
Naime, Mišeljic navodi da iz iskustva zna da nijedan poslodavac ne gleda blagonaklono na radnika koji nešto traži ili ga tuži sudu i ceka priliku da ga se riješi što prije. Radnici su, napominje, toga svjesni i stoga pristaju na sve samo da zadrže posao.
Neplaceni blagdani i nedjelje
- U ovom segmentu izvršna vlast mora naci nacina i prisiliti poslodavce da poštuju zakone te najstrože kažnjavati njegove kršitelje bez izuzetaka, smatra Mišeljic, pojašnjavajuci da je kolektivni ugovor za djelatnost trgovine proširene primjene, što znaci da ga moraju poštivati svi koji se bave trgovinom u Hrvatskoj. Tamo gdje nema organiziranog sindikata, dodaje, neki poslodavci niti ne znaju da takav kolektivni ugovor postoji, niti ih zanima.
Prema iskustvima Sindikata, Mišeljic zakljucuje da vecina radnika za rad nedjeljom, blagdanima i neradnim danima uopce nije placena, uz vec poznate niske place. Mnogi nedjeljom i blagdanima rade puno radno vrijeme, cak i prekovremeno.
U nekim trgovackim lancima rade se tri smjene, svih sedam dana u tjednu i to tako da radnici nikad unaprijed ne znaju u kojoj ce smjeni raditi, te su obvezni na takozvanu pripravnost kod kuce, odnosno moraju se pojaviti na poslu cim ih poslodavac zove jer u suprotnom gube radno mjesto. (Piše Borka PETROVIC)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU