Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije u hotelu Pula obilježio je 20 godina svog postojanja okupivši dio svog članstva te kolege iz drugih sindikata iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Tom prigodom predsjednik ovog sindikata koji danas broji čak 10 tisuća članova, Bruno Bulić osvrnuo se na početke njegova rada, ali i sve ono što su postigli u tih dvadeset godina.
- Odlučili smo se osnovati tog 15. prosinca 1995. godine iz jednog razloga. S nikim se tada nismo posvađali niti smo ikome išta zamjerali kada smo otišli. Smatrali smo da tada sindikalna scena države mora izgledati drugačije. Tada su nas poistovjećivali sa strankama i ideologijama, a ništa od toga nije bilo točno. Nismo se htjeli odvojiti od članstva te da se ugase općinska vijeća u korist udruženih sindikata. Željeli smo da svaki član sindikata, bez obzira u kojoj tvrtki radi, i je li ona mala ili ne, ima ista prava i obveze, prisjetio se Bulić.
Najprije je nastao Sindikat Istre, tri godine kasnije pridružili su im se kolege iz Primorsko-goranske županije pa je preimenovan u Sindikat Istre i Kvarnera, da bi im se 2014. pridružili i kolege iz Dalmacije. Od tada se nazivaju Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije.
Bulić je istaknuo da se u tih 20 godina izgubila sindikalna solidarnost u Hrvatskoj te da poslodavci radnike gledaju jedino kao trošak.
- Bez profesionalnosti nema sindikata. Ne može se danas sindikalni povjerenik u nekoj tvrtki sam boriti sa svojim poslodavcem. Dokazali smo da se sindikalnom članarinom danas može financirati logistika i pomoć našim povjerenicima, druženje i puno toga. Svaki sindikalni novac treba više puta okrenuti prije nego se potroši jer je to novac onih radnika koji imaju najniže plaće, kazao je Bulić. Dodao je i kako veliko članstvo ne znači samo jaču financijsku snagu sindikata što tada pomaže i u pravnoj zaštiti radnika, već je to i njihova snaga u kolektivnim pregovorima.
- U ovih zadnjih 20 godina naviše smo radili na najvećoj pljački u državi, a to su "pretvorba i privatizacija", čije se posljedice i danas osjećaju. Izgleda da tko je jamio, je jamio. To je naša stvarnost. Uzeli su nekretnine, a radnike su otpustili. Nestala su brojna poduzeća koja su bila temelj našeg društva, kazao je Bulić. Dodao je kako se danas sindikat tuže brojne privatne tvrtke, ali i tvrtke u vlasništvu općina i gradova, što je po njemu sramotno budući da prihodi od tih djelatnika završavaju u njihovim budžetima.
- Ali svi su te sporove izgubili. Također, u zadnje smo vrijeme svjedoci raznih posebnih menadžerskih ugovora kojima se razbija sindikalizam jer se njihovim potpisivanjem na svim razinama, a ne samo među menadžerima uvjetuje ispisivanje iz sindikata, zaključio je Bulić. (B. BAN)