Prema Budimiru Žižovicu "cabaret je realna slika iskrivljene stvarnosti", i to je rekao sinoc na Radio Puli, u Studiju 3, odakle je u eter otišla još jedna emisija "Bez anestezije" gdje je uz Žižu glavni glumac, kako ga je nazvao, bio Livio Morosin, uz još neke važne goste.
Bila je to vecer pjevanja i citanja poezije te puno improvizacije i zezancije, što je možda forma koja bi još bolje ispala da se izvede u nekom kaficu ili klubu, no i ovaj Radio cabaret, kako je sinocna emisija nazvana, dobro je došao da malo razbije ustaljenu shemu ovog koncertnog serijala na radiovalovima.
Morosin je svirao i pjevao, a Žižo citao poeziju, dok bi inicijativu povremeno preuzeo Alfredo Kocijancic i nasmijao prisutne svojim "džinglovima" u kojima je opjevao Brunu Langera i Boba Dylana, ali osim njih dosta je pažnje dobila i voditeljica Danijela Dorani kojoj su više puta tijekom veceri posvetili stihove.
Bili su tu još i iskusni harmonikaš Alfio Mejak te za klavirom Vedran Šilipetar, koji je, preobrazivši se na trenutak u svoj umjetnicki alter ego Mora Rolla, premijerno uz gitaru izveo novu pjesmu "Da me voliš".
Žižo, osim što je neumorno redao stihove, a ne zaboravimo da ovaj pjesnik, novinar i gurman ima objavljene cetiri zbirke poezije dok je peta u pripremi, opjevao je i svoje kolege. Za Morosina je tako rekao da "prebiruci po žicama svoje smrtnosti od povijesti radi novu slagalicu", Alfio Mejak je "u svemu dobrom prejak", a Kocijancica koji je sinoc svirao bas i usnu harmoniku, je pjesnicki usporedio s likom iz kvarteta Soggy bottom boys, iz filma "Tko je ovdje lud?".
Za sebe se pak samokriticki zapitao je li "možda mudrac bez pokrica". Ozbiljno je prokomentirao i kako mu se cini da se i mladi sve više okrecu poeziji, nešto pišu i ima više poetskih veceri.
U nizanju Morosinovih autorskih skladbi poput "Sandre", "Mojen didu" ili pokoje nove s "Glasa Istre", našlo se vremena i za nekoliko starih puležanskih od koju su "L'inno dei matti", ili "Himnu munjenih" posvetili hrvatskoj Vladi.
Veliko finale trebala je biti "Piova" kojoj su odmah, da sve bude u vodnjanskom stilu, pridružili i "Cara Dignano" te "Quel mazzolin di fiori" no onda je postalo jasno da bi decki svirali i zabavljali se još malo, pa su planirani program zacrtan u sinopsisu produžili za desetak, petnaestak minuta. Kad je cabaret, nek' je Radio cabaret.