Za Radu Šerbedžiju svakako se može reci da je ponajbolji pjevacu medu glumcima. Naravno, vrijedi i obratno, a u to se imala prilike uvjeriti i porecka publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila kinodvoranu poreckog Puckog otvorenog ucilišta gdje je Šerbedžija održao koncert.
Neupitna kvaliteta Šerbedžijinih izvedbi dodatno je došla do izražaja uz njegov novi, troclani bend (gitarist Ranko Puric-Campi, violinist Antun Stašic i kontrabasist Pere Ištvancic) koji je cijeloj veceri pridodao vrlo emotivni, a na trenutke i starogradski štih. Upravo zbog toga, Šerbedžijin repertoar kao da mijenja odredena pravila odnosa glazbe i prostora.
Naime, bez zadrške se može kazati da je rijec o izvedbama koje bi se savršeno uklopile u veliku i prestižnu koncertnu dvoranu, ali i u kakvu malu, zadimljenu kavanu. Upravo se u tome krije njihova car, a to je prepoznala i porecka publika koja je na kraju koncerta Šerbedžiju ovacijama ispratila s pozornice.
Vecina pjesama koje je Rade Šerbedžija izveo nalazi se na njegovom novom albumu "Ponekad dolazim, ponekad odlazim" na kojem je on autor vecine pjesama. Takoder, za jedinstven i poseban aranžmanski potpis novog albuma zaslužan je gitaristicki virtuoz Miroslav Tadic.
Uz cašu crnog vina i pokoju duhovitu anegdotu, Šerbedžija je tijekom koncerta s publikom stvorio prisnu, gotovo intimnu vezu koju je dodatno produbio cestim silascima s pozornice tijekom izvedbi. Ova je veza posebno došla do izražaja u pjesmi "Sumorna nedjelja" te u emotivnoj izvedbi njegove "Do posljednjeg daha" koja je posvecena djetinjstvu u Vinkovcima, a koja govori o nesretnoj sudbini jednog lokalnog junaka.
Publika je takoder imala prilike cuti poznatu "Slovensku" koju je Šerbedžija napisao 1992. u Ljubljani, zatim makedonsku "Eleno kerko", Krležinu "Gumbelijum roža" te "Pjesmu za Bekima" koju je Šerbedžija posvetio, kako je kazao, najvecem filmskom glumcu svih vremena Bekimu Fehmiuu.
Pred kraj koncerta, Šerbedžija je izveo intimnu "Filipa Kljajica 32", pjesmu koja govori o beogradskoj adresi na kojoj je proveo pocetak devedesetih te poznatu Dedicevu "Tvoje nježne godine".
Kraj koncerta ujedno je bio i njegov vrhunac - Šerbedžijina nenadmašna izvedba pjesme "Ne daj se Ines" izazvala je ovacije porecke publike koja ga je s pozornice pustila tek nakon dva bisa. (M. PERCAN; snimio M. MIJOŠEK)