Unatoc pomalo nesretno odabranom danu, jer se koncert održavao baš dok se u Puli otvarao filmski festival, publika je gledalište tvrdave na Malom Brijunu napunila do vrha te od pocetka do kraja uživala u pjesmama Rade Šerbedžije i brojnih poznatih gostiju na otvorenju 11. sezone kazališta Ulysses. Atmosfera je bila prava, prijateljska, a sve je pjesme, bez izuzetka, publika docekala i otpratila toplim aplauzom.
Šerbedžiju i ostale izvodace je vec dio koncerta pratila grupa Zapadni kolodvor koju cine gitarist Mario Mario Igrec, basist Jura Vrandecic, violinist Antun Stašic te Ranko Puric Campi na bugariji, a kojima se povremeno pridružio pulski gitarist Mauro Giorgi. Na bini je bio konstantan promet, stalno je netko odlazio i dolazio, što bi rekli Šerbedžija i Miroslav Tadic u naslovnoj numeri njihove zadnje ploce "Ponekad dolazim, ponekad odlazim".
Na bini su se tako izredali i Livio Morosin i Dario Marušic koji su uz Radeta i nenametljivog mladog vodnjanskog udaraljkaša Bukija otpjevali Šerbedžiji tako dragu "Orihi, orihi" zatim "Mojen didu" kada im se za klavijaturama pridružio i Vedran Šilipetar te "Povratak ratnika" u kojoj je Morosin iskoristio da pokaže da zna i "O bella ciao".
Još jedna smjena, Rade nestaje s bine te se Morosin kroz "Kad je Bog z crikve zaša" kratko podsjeca na svoj zadnji album za koji publici kaže kako zna da ga nitko nije kupio. Rade se vraca da bi s Liviom zakanta još jenu domacu i to "Puna je Pula". Sve u svemu, cijelo vrijeme koncerta bilo je prilicno dinamicno na bini i oko nje.
Šaleci se na racun rodbinske protekcije, Šerbedžija je dao priliku i svojim dvama mladim kcerkama Nini i Milici da pokažu što znaju, pa bi se povremeno ubacile kao prateci vokali, no Milica je svojih pet minuta samo za sebe dobila izvevši svoju pjesmu na engleskom cime je pobrala veliki i zasluženi aplauz jer cura zbilja ima prelijep glas, neovisno o "protekciji", pa vjerujemo da ce se za nju još puno cuti.
Raspoloženje publike podigao je i "dobri i opasni frajer", kako je Rade najavio simpaticnog Nigela Osbornea, autora glazbe za sve predstave Ulyssesa te je škotski (neki kažu irski) tradicional "Wild mountain thyme" posvetio svim lijepim ženama pokazavši da zna dobro i hrvatski. Dok je pjevao u zaledu bine izredali su se ljubitelji Šabana Bajramovica iz Los Angelesa ulicni bend pod imenom Petrojvic blasting company kojima ovo nije prvi put da nastupaju s Ulyssesovcima.
Covjek koji je ipak najviše zapalio ionako vrucu atmosferu bio je Saša Lošic, voda Plavog orkestra cije pjesme iz nekog razloga i danas ljudima ne žele izaci iz sjecanja. Loša nije puno okolišao, samo je priznao da se on i Rade ionako nikad nisu dogovarali što ce svirati pa je tako i ovaj put. Zato je jednostavno pitao "Šta cete vi?", a publika nije bila odviše izbirljiva. Prvo "Bolje biti pijan nego star", a onda i "Suada", koje je euforicno otpjevala zajedno s njim. Imao je i glavni šef jednu želju, a to je bila "Iznad Tešnja zora svice". Od najavljenih gostiju izostao je jedino Damir Urban.
Pjevalo se na hrvatskom, slovenskom, srpskom, makedonskom, talijanskom, romskom, engleskom... Bilo je svega. Bilo je cak malo i Krleže. Za neke pjesme moglo se predvidjeti kada ce doci na red. Uostalom, s cime se može bolje otvoriti koncert nego s "Imam pjesmu za tebe"? To je poruka publici, koja to doduše jako dobro zna, ali ovime kao da su stvari izmedu nje i Šerbedžije odmah stavljene na cistac.
Pogotovo u prvom dijelu koncerta, Rade pjeva o ljubavi, a dolaskom njegova ljubljanskog kolega Jure Ivanušica koji sjeda za klavir stihovi se pretvaraju u sjecanja na dane kada je ovaj glumac i šansonjer otišao iz Hrvatske u Ljubljanu, da bi završio u Londonu. Šerbedžija o tome pjeva sa sjetom pa negdje u pauzi ugura onu poznatu anegdotu kada se u Londonu jedna gospoda šokirala što "Rade Šerbedžija cuva tudu djecu" kada ga je srela na ulici.
Naravno, podsjetio se i na neke pokojne kolege poput Borislava Vujcica s kojim je napisao neke pjesme uz pomoc supruge mu Marine Vujcic.
Uz malo tuge, i sjete, ali ipak uz puno veselja koncert je trajao skoro dva i pol sata te završio s publikom na nogama koja je meštra ceremonije ovacijama dovela na bis da bi izveo tu još jednu pjesmu bez koje ovakav koncert ne može proci. "Ne daj se, Ines" bila je šlag na torti jednog koncerta koji je poslužio kao dobar uvod u još jednu sezonu teatra Ulysses.
Publika ih nije zaboravila, što znaci da predstave mogu poceti, pa smo tako culi i nešto od glazbe iz predstojece premijere "Cabaret Brecht - zadrživi uspon Arthura Uija". (Napisao Mladen RADIC; Snimio Saša MILJEVIC)