Ritam života u najmlađem selu u državi mjeri se od fešte do fešte ili od svakog 1. srpnja kada si Gajanci prirede dnevno-noćnu zabavu za svoje mnogobrojne mališane. I tako selo s pogledom na Brijune, daleko od očiju javnosti i medija, usprkos činjenici i svim ovim državnim akcijama kako potaći natalitet - jer ovdje se dica stalno rađaju i na stotinu žitelja čine gotovo polovicu Gajanaca. Da ne ubrajamo u statistiku njihove mlade roditelje, uglavnom 30-godišnjake koji više nisu, kao njihovi vršnjaci, u roditeljskim domovima i na Zavodu za zapošljavanje, već su se odavno osamostalili pa im je uz svakodnevni rad jedini dodatni posao širenje obitelji.
Najmlađe selo
Dakle, od lani i zadnje fešte rodila se Ema Glavaš, kći Marina i Doris, misec i pol dana od fešte, ali je umro šjore Tone Matković. Franko je ove godine zadužen za statistiku krvne slike Gajane; zbrajamo koliko je dice i ovaj put krećemo od njega, od Gornje Gajane pa sve redom do Donje ili Male Gajane.
- Ovako, kod mene je tri, poli Ervina dva i pol, proleti Franku smijeh po licu, kapimo se i gremo dalje. "Boris jedan i pol", opet uz blagi osmjeh i bravo majstore, "Dragan jedan, Valter troje, Renato isto dva, Andrej dva, brat Marin smo rekli jedna, Emil dvoje, Sani dva, ćemo vrći Rominu isto dva, Irena dva, Alen tri, Paulo dva, Luca dva…", nabraja Franko a ja se trudim na kraju sve zbrojiti.
Ispada da ih je 30 i još dvoje na putu, a netko dobacuje da zapišem da je i Marinko još na putu, ma šta to značilo. Ako ovim klincima, uglavnom vrtićke dobi i nižim osnovcima, dodamo i one malo starije koji bi se ufendili da ih strpamo u dicu, kao dvije Željkove cure - jedna u Zagrebu a druga u Ljubljani - pa Igora, dvoje Radinih i Gordaninih, dva Edina još malo i za ženidbu, a i Igor i Aco bi isto mogli, eto vam skoro pola žitelja najmlađeg sela.
Ako se pitate kako i od čega žive, dobrim dijelom je odgovor i turizam, samo ga oni nisu čekali da im dođe u selo, već su se sami pripremili i stare kuće opremili, bez kredita i poticaja, već s kampanje i onoga iz škole na delo, pa su ovog trena Gajanu opet okupirali Nijemci. Kod Franka su, a bazen se sprema tek kopati, Ervin, Tone i Edi već imaju bazene i uhodane goste a Ervin se i širi, kod Vilka su isto a niče i nova hiža, kod Sanija isto, kod Mira, Serđa, Alda, Dragana, kod Željka u Tršićanima ili, kako dodaje Frnko, "krave van, turisti unutra", kod Rade i Goge isto.
Selim i Gordana ove godine čuvaju unuke u Beču i nisu stigli, ali je stigao Gordanin brat Bruno sa svojim Engleskinjama, suprugom i dvije kćeri, i tako Gajanci ne priznaju Brexit. Milka je okupila sve četiri kćeri, naravno i zetove; Slavica i Tone pak zeta Damira iz Manjadvorci, a unuka Antonija malo svojatamo mi a malo Manjadovrčani… Bilo je još zetova i snaha, da se kapimo.
Da fešta gre
Od dva Martina samo je bio jedan i to uz pomoć štapa i svoje Zore, a drugi Martin, onaj Pačić koji je i najstariji u selu, nikako nije mogao iz kreveta. Sjetili smo se i Zokija, a Lidijini unuci iz Rovinja ni jednu feštu ne propuštaju. Mogli bi i njih ubrojiti u Gajance pa bi se broj mladih još povećao. Plesao nije nitko, to je kao sada moda; mali trče okolo i oko štanda s igračkama i primamljivim svjetlećim dosjetkama, očevi uglavnom oko špine, majke služe i poslužuju, none zadovoljno klimaju glavom, a didovi u pensirima - bi u mirovinu ili ne bi. Ostali su glavom uz facebook ili da vidimo jel' se tko javio na poslanu sliku s fešte i koji su komentari. Važno je da fešta gre, da je Grad Vodnjan za ovogodišnje Vodnjansko ljeto dao prilog da se može održati - k tome su postavili na igralištu još dvije igr(ačk)e za ljuljanje a stavit će ovih dana i koš za košarku - te da Dragan i Ervin ne posustanu jer su najviše povukli i ove godine. I tako k litu…
Slavenska krv
Nogomet je neizostavni dio uvoda u feštu i nikada se ne zna tko je pobijedio - oni u ekipi s Antonijom ili Patrikom - jer se negdje u žaru borbe ili zagubi lopta ili je sporan neki gol ili faul pa interes završi oko kaca s osvježavajućim pićem. Ni ove godine nije manjkalo bire i sokova, a za roštilj su bili zaduženi ne Gajana kop, već Gajana grill - Vilko i Andrej - a dobili su pojačanje u Ervinu, Toni i prijateljima iz Vodnjana. Žene su spekle kolača, Dragan je bio DJ - da se uštedi na živoj glazbi pa smo uglavnom slušali ono što je on po svom guštu vrtio - pala i je i harmonika, a u neko doba noći kod špine za biru osvanuše dva Poljaka. Očito su se dva Nijemca konačno opredijelili i vidjeli da je tu njihova slavenska krv. (Napisao i snimio Mate ĆURIĆ)