U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula još danas i sutra u 20 sati prikazuju se reprize predstave "Egzorcizam" Dalibora Matanića. U glumačkom ansamblu koji čine Helena Minić Matanić/Judita Franković, Senka Bulić, Lana Gojak, Janko Popović Volarić, Marko Braić i Manuel Kaučić ističe se mlada pulska glumica Nika Ivančić koja tumači glavnu ulogu. Ivančić se s glumom počela baviti u dramskoj sekciji Studija Zaro te nastavila u dramskom studiju INK-a. Preddiplomski studij Glume i medija završila je prošle godine u Rijeci te je trenutno na diplomskom studiju glume pri Akademiji primijenjenih umjetnosti, također u Rijeci.
U predstavi "Egzorcizam", u jakom ansamblu sastavljenom od iskusnih glumaca i glumica te novih snaga Ivančić je pokazala da je sposobna uhvatiti se ukoštac s tako zahtjevnom ulogom u kojoj prolazi razne transformacije. Radi toga je njena uloga tako upečatljiva, za nekog možda i šokantna, kao i cijela predstava.
- Kako vas je Matanić uvjerio da ste prava osoba za glavnu i to još tako zahtjevnu ulogu? Koliko znam, ovo vam je bila prva veća uloga?
- Tako je, ovo je moja prva profesionalna uloga u kazalištu nakon završetka studija. Pa zapravo, Dalibor me nije morao uvjeravati. Bila sam sretna što mi se pružila prilika raditi s tako divnim glumcima i još tako zabavnu ulogu, a vjerovala sam da Dalibor zna točno zašto je mene izabrao.
- Jeste li znali što vas čeka kada ste počeli s probama?
- Znala sam u početku da će biti teško, ali nisam mogla niti zamisliti što me čeka. Predstava je i fizički i emocionalno vrlo teška.
- Koliki vam je bio problem prilagoditi se takvoj ulozi koja uključuje skidanje i kupanje u tekućini koja predstavlja krv (da ne spominjem ostalo)?
- Uloga je vrlo zahtjevna s obzirom na to da moj lik zapravo prolazi kroz razne transformacije, odnosno u jednoj je ulozi sadržano više različitih likova. Sotona u tijelu Maše, lika koji igram, poigrava se sa ostalim likovima u predstavi, kao i s publikom. Ona je mračna, izaziva, šokira na razne načine, ima za cilj uplašiti, poniziti i izvući na površinu ono najgore u čovjeku. Na kraju joj ipak ne uspijeva, ljudskost pobjeđuje i to je glavna poruka predstave. Ovakva je uloga veliki izazov i poticaj za svakog glumca.
- Znam da vam je to posao, ali što osjećate, što vam prolazi kroz glavu dok u drugom dijelu predstave dijelu stojite onako nezaštićeno, razotkriveno pred vašim kolegama i publikom u predstavi koja se bavi jednom ovako mračnom temom? Osjećate li nelagodu?
- Ne, ne osjećam nelagodu. Kao što i sami kažete, to je moj posao, a čak bih rekla i najlakši dio u predstavi. U tom trenutku glumim Sotonu, a Sotona nema srama, ne osjeća nelagodu, on utjelovljuje naše najdublje životinjske porive. Sotoni je golo tijelo prirodno, normalno, a ne nešto što bi meni ili publici trebalo izazivati neugodu ili sram.
- Kako ste se osjećali odmah nakon premijere?
- Bila sam neopisivo sretna, zajednički smo uspjeli napraviti jednu ovakvu predstavu i pritom steći divna prijateljstva i iskustva, ali ujedno i žalosna jer sam znala da će za par dana svemu doći kraj, barem do sljedeće reprize. Divno je raditi s takvim velikim umjetnicima i profesionalcima. Ovim putem bih se htjela zahvaliti Daliboru na povjerenju koje je imao u mene, i svim dragim kolegama na podršci i pomoći.
- Kakve su bile reakcije vaših prijatelja i članova obitelji na vašu ulogu? Je li itko ostao šokiran?
- Svi su bili jako zadovoljni i ponosni. Naravno, šoka je bilo s obzirom na to da nisam nikome pričala što se događa u predstavi.
- Je li vas rad na ovoj predstavi promijenio?
- Promijenio me naravno, glumački i privatno. Iskustvo koje sam stekla na ovom projektu ne može se mjeriti s nijednim do sada kojeg sam doživjela. Cijeloj sam ekipi na tome beskrajno zahvalna.
- Čime se trenutno bavite, izvan "Egzorcizma"?
- Trenutno radim na predstavi ''Put oko svijeta u 80 dana'' redatelja Matjaža Pograjca u riječkom HNK-u, imala sam tamo nedavno i premijeru dječje predstave ''Crvenkapica'' redatelja Giorga Amodea. Paralelno studiram na diplomskom studiju glume u Rijeci i krajem ovog mjeseca izlazim s premijerom autorskog projekta Edvina Liverića i mene, monodrama pod nazivom ''Cabaret Valeska'' s kojom ćemo ubrzo gostovati u Puli i Zagrebu.
- Nedavno ste u INK-u na proslavi Studija Zaro zapjevali. Je li to samo hobi ili i tu imate neke malo jače ambicije?
- Nažalost za sada je samo hobi, ali voljela bih se time jednog dana i profesionalno baviti, pogotovo kroz formu kabareta i mjuzikla.
- Planovi i (skrivene) želje? Jesu li vam možda porasli apetiti nakon ove uloge ili već otprije imate velikih ambicija?
- Oduvijek sam imala velike snove i ambicije vezane za ovaj posao. Ali jednostavno bih voljela samo puno raditi, glumački sazrijevati i možda u nekom trenutku upisati studij negdje van Hrvatske kako bih se jednog dana mogla okušati u mjuziklima što mi je oduvijek bila velika želja. (Mladen RADIĆ)