"Sramota je što ce o tome trebamo li mi žene raditi do 65. godine glasati one koje u mirovinu odlaze vec u pedesetoj. Svi ce dobiti punu mirovinu, koja im iznosi oko 9.000 kuna, a naše penzije nece biti ni dvije tisuce! Ogorcene smo!"
Tim su nas rijecima docekale radnice iz Tvornice elektricnih strojeva i uredaja Uljanik TESU, koje smo pitali što misle o Vladinom prijedlogu izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju.
Ove su radnice, koje su zajedno sa svojim muškim kolegama upravo prošle jednogodišnju agoniju života i rada bez placa, ogorcene vijestima koje stižu iz državnog vrha po kojima bi se izjednacila dob muškaraca i žena za odlazak u mirovinu, na 65 godina, te strože kaznilo prijevremeno umirovljenje.
- U kojim to avionima rade 70-godišnje stjuardese? Vecina žena u tim godinama ni ne putuje avionom, to su gluposti, komentirale su neke od radnica nedavnu izjavu Bernarda Jakelica iz Hrvatske udruge poslodavaca, koji je na sjednici saborskog Odbora za rad i socijalno partnerstvo rekao da je na svom zadnjem putovanju letio avionom u kojemu je najmlada stjuardesa imala 65, a najstarija 70 godina. Dodao je i da bi "kod nas sigurno bio i problem vena, i problem tlaka, pacemakera... A tamo to nije problem".
Što bi na ovu paušalnu ocjenu rekla 55-godišnja Slavica Tomišic, koja iza sebe ima 25 godina napornog fizickog rada, od cega 20 godina u TESU-u, gdje rucno namata žice za elektromotore.
- Osam sam sati na nogama cijelo vrijeme, pati mi vratna kralježnica, vec mi je ozlijedena. Imam problema s rukama, trnu mi prsti, koce se. Mnoge od nas zbog karpalnog sindroma moraju po injekcije protiv bolova. Po onome što predlažu, ja bih trebala raditi još deset godina, ali to je neizdrživo! Mi smo invalidi vec u pedesetoj, što ce tek biti ako budemo morali raditi do 65. godine? Bit cemo više na bolovanju nego na poslu.
- Imam 30 godina radnog staža i po ovom bih prijedlogu morala raditi još 15 godina! To je previše, posebice u proizvodnji, gdje su uvjeti rada jako teški za ženu i gdje se pocinje raditi vec s 18 godina. Mirovina se mora odrediti po godinama uplate staža, a ja smatram da sam dosta odradila za svoju penziju!, dovikuje nam 50-godišnja Anica Išic, koja radi u najbucnijem dijelu pogona TESU-a, zvanom "štanceraj", gdje se leme razvodne ploce.
Najavljenim promjenama u mirovinskom sustavu ogorcene su i medicinske sestre, koje svoj radni vijek takoder zapocinju vec s 18 godina.
- Da radim do 65. imala bih 47 godina radnog staža, nemoguce je toliko izdržati, veli 46-godišnja Gordana Išic. Kao medicinska sestra radi vec 27 godina, od cega 25 na pulskoj Hitnoj pomoci, što se smatra jednim od najtežih zanimanja u zdravstvu.
- Jako je stresan i težak posao na Hitnoj, radi se u smjenama cijeli život. Ovo bi zanimanje trebalo imati beneficirani radni staž, kao što ga imaju policajci, a ne da nam se još povecavaju godine rada. Kako ce medicinska sestra sa 65 godina odlaziti na teren i nositi pacijente?
Da je na nekim poslovima vrlo teško izdržati do 65. godine a da se ne "pregori", zasigurno zna Nada Nikolic, uciteljica biologije i kemije u Osnovnoj školi Kaštanjer, koja uskoro puni 64 godine, a iza sebe ima 39 godina rada u prosvjeti.
- Mislila sam ostati u školi do 65. godine, medutim, organizam mi je jednostavno rekao "ne možeš više, stani i idi u mirovinu". Raditi do 65. ipak mi je bilo previše. Osim ucitelja, mi smo pedagozi, majke, ocevi, prijatelji, sve, i zato je ovaj posao neizmjerno težak, koliko je i lijep. Voljela bih da onaj tko predlaže ovaj Zakon o mirovinskom osiguranju dode jedan dan raditi u školi pa da osjeti iz prve ruke što znaci posao ucitelja, rekla je Nikolic. (Maša JERIN; snimio Milivoj MIJOŠEK)
VIŠE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.