Računam da nećemo ni morati igrati kvalifikacije

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Boksačkim žargonom rečeno, bio je to klasični nokaut. Igrala se 35. minuta dvoboja na Rujevici između Rijeke i Istre 1961 kad je Marcel Heister potegnuo svojom moćnom ljevicom s namjerom da loptu ispuca daleko u polje, no njezin let zaustavila je već nakon nekoliko metara glava Josipa Vukovića, nakon čega se splitski veznjak s pulskom adresom srušio kao gromom pogođen. Sudac nije ni trebao brojati već je odmah dao signal liječničkoj službi da odradi svoj dio posla, a s gostujuće se klupe podigao Muamer Svraka i nedugo zatim utrčao na teren.

Izgledalo je sve to poprilično ružno i prva pomisao ukazivala je na još jedan u nizu pehova koji prate "zeleno-žute", jer kako drugačije objasniti taj bizaran slučaj na utakmici bez ikakvog rezultatskog imperativa iz koje su i jedni i drugi akteri prvenstveno željeli izići živi i zdravi, a gosti usto i bez dobivenog kartona. No, prvi ovotjedni trening Puljana vratio je osmjeh na lice trenera Andreja Panadića, jer ga je Vuković bez ikakvog problema odradio s ostatkom momčadi. Istina, još je malo zazirao od Heistera od kojeg će se vjerojatno neko vrijeme i u svlačionici nastojati skloniti, ali sve ostalo bilo je u najboljem redu.

- Baš tako, pokušavam izbjeći Heistera na sve moguće načine i kada igramo međusobno na treningu gledam da stojim na suprotnoj strani terena od njega, neovisno da li smo u istoj ili protivničkoj momčadi - priznao nam je Josip Vuković. - Šalu na stranu, ništa tu on nije bio kriv niti mu ja što zamjeram. Jednostavno me nije vidio, glavu mu je bila spuštena prema lopti i gledao je kako da je što brže izbaci iz našeg kaznenog prostora, a ja sam se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu. Nezgodno me pogodio, od ispod u vilicu i po nosu sa strane, odmah je krenula krv iz obje nosnice i gornje usne, a ja sam valjda pao u nesvijest. Kažem valjda jer se svega ne sjećam, no suigrači su mi poslije rekli da sam nekih 10-15 sekundi bio u nesvijesti i da sam onda došao k sebi. Ja pamtim samo udarac, da sam se mahinalno uhvatio za glavu i da sam pao, a poslije se sjećam kako su me stavljali na kolica koja su me odvezla s travnjaka. Ono što je poslije bilo u svlačionici, toga se svega sjećam. (I. CEROVAC)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter