Računam da nećemo ni morati igrati kvalifikacije

NADA SE SKOROM OKONČANJU SEZONE - Josip Vuković (D. ŠTIFANIĆ)
NADA SE SKOROM OKONČANJU SEZONE - Josip Vuković (D. ŠTIFANIĆ)

Boksačkim žargonom rečeno, bio je to klasični nokaut. Igrala se 35. minuta dvoboja na Rujevici između Rijeke i Istre 1961 kad je Marcel Heister potegnuo svojom moćnom ljevicom s namjerom da loptu ispuca daleko u polje, no njezin let zaustavila je već nakon nekoliko metara glava Josipa Vukovića, nakon čega se splitski veznjak s pulskom adresom srušio kao gromom pogođen. Sudac nije ni trebao brojati već je odmah dao signal liječničkoj službi da odradi svoj dio posla, a s gostujuće se klupe podigao Muamer Svraka i nedugo zatim utrčao na teren.

Izgledalo je sve to poprilično ružno i prva pomisao ukazivala je na još jedan u nizu pehova koji prate "zeleno-žute", jer kako drugačije objasniti taj bizaran slučaj na utakmici bez ikakvog rezultatskog imperativa iz koje su i jedni i drugi akteri prvenstveno željeli izići živi i zdravi, a gosti usto i bez dobivenog kartona. No, prvi ovotjedni trening Puljana vratio je osmjeh na lice trenera Andreja Panadića, jer ga je Vuković bez ikakvog problema odradio s ostatkom momčadi. Istina, još je malo zazirao od Heistera od kojeg će se vjerojatno neko vrijeme i u svlačionici nastojati skloniti, ali sve ostalo bilo je u najboljem redu.

- Baš tako, pokušavam izbjeći Heistera na sve moguće načine i kada igramo međusobno na treningu gledam da stojim na suprotnoj strani terena od njega, neovisno da li smo u istoj ili protivničkoj momčadi - priznao nam je Josip Vuković. - Šalu na stranu, ništa tu on nije bio kriv niti mu ja što zamjeram. Jednostavno me nije vidio, glavu mu je bila spuštena prema lopti i gledao je kako da je što brže izbaci iz našeg kaznenog prostora, a ja sam se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu. Nezgodno me pogodio, od ispod u vilicu i po nosu sa strane, odmah je krenula krv iz obje nosnice i gornje usne, a ja sam valjda pao u nesvijest. Kažem valjda jer se svega ne sjećam, no suigrači su mi poslije rekli da sam nekih 10-15 sekundi bio u nesvijesti i da sam onda došao k sebi. Ja pamtim samo udarac, da sam se mahinalno uhvatio za glavu i da sam pao, a poslije se sjećam kako su me stavljali na kolica koja su me odvezla s travnjaka. Ono što je poslije bilo u svlačionici, toga se svega sjećam. (I. CEROVAC)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter