Rachel & Sonny o krhkosti

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Premijerna izvedba predstave Roberte Milevoj i Tomislava Fellera "Rachel & Sonny" održana je u cetvrtak na Sceni 5K Istarskog narodnog kazališta u Puli. Predstava, koja je nastala u koprodukciji Hrvatskog instituta za pokret i ples i INK-a, polazište ima u ljepoti, no možda bi trebalo precizirati da je srž te ljepote u krhkosti.

Rachel sjedi u kutu pozornice ledima okrenuta publici i gleda u zavjesu nježne ružicaste boje. Na ocima joj je povez, a odjevena je u svileni kucni ogrtac. Na scenu polagano ulazi Sonny. Povez na ocima usporava mu hod, a uz nešto truda uspijeva napipati i zatvoriti vrata.

Rachel i Sonny polagano otkrivaju prostor, a nježnost i nadasve krhkost njihovih pokreta ne sprjecava ono neizbježno - njihov susret i medusobno skidanje poveza s ociju. Nagradeni još jednim osjetom plesaci dobivaju na sigurnosti i snazi, no pred njima je još dug put otkrivanja.



Promjena odjece i povecana brzina pokreta pojacavaju i dotad tek naslucene narativne elemente predstave, a freneticno skakutanje ispred zavjese u glazbenom crescendu najava je kraja. Rachel i Sonny približe stolice prvom redu gledatelja i zajedno s njima gledaju u zastor dok polagano dolaze do daha. U trenutku kada ustanu i zapocinju najodlucniji pokret cijele predstave - hod prema zastoru prekida mrak.

"Rachel & Sonny" obiluje lijepim slikama, poput ove zadnje, no ponekad je izmedu njih previše rada. Ne radi se o praznom hodu, jer se predstava odvija linearno od slike do slike i sasvim je logicno da za osvajanje svakog vrhunca treba proci izvjestan put.

Problem je što u tom postupnom penjanju i dobivanju na snazi, sigurnosti i odlucnosti plesaci znaju izgubiti pažnju publike. U predstavi, koja sama po sebi ima malo narativnih elemenata, taj prekid pažnje rezultira pojacanjem konfuzije u gledatelju, no snažnim krajem Milevoj i Feller pohvataju sve konce i odvode publiku u mrak.

Scenografiju i kostime izradila je Desanka Jankovic, a za oblikovanje svjetla zadužen je Dario Družeta. Vizualni identitet potpisuje Matija Debeljuh. Financijsku potporu predstavi dali su Ministarstvo kulture, Istarska županija te Ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba te Grad Pula.


Podijeli: Facebook Twiter