Popularni talijanski kantautor, klarinetist, zabavljač, komičar i tv voditelj Renzo Arbore nastupit će na velikom besplatnom koncertu u pulskoj Areni 5. rujna.
- Bio sam u Hrvatskoj nekoliko puta, nastupio sam u manjim primorskim mjestima, a Pulu sam posjetio prije nekoliko godina kao turist. Moram reći da sam oduševljen vašim gradom, jako je lijep, s toliko povijesnih spomenika, mora, plaža, zelenila, baš grad po mjeri čovjeka. Veseli me što ću nastupiti u amfiteatru, kazao je Arbore koji se tijekom telefonskog intervjua pokazao vrlo skromnim, susretljivim i profesionalnim.
Veli da će se na repertoaru naći napolitanske pjesme koje će se zasigurno svidjeti publici jer su vrlo melodiozne i vesele, a izvodit će i pjesme koje su proslavile druge velikane talijanske kancone, od Domenica Modugna na dalje, kao i pjesme iz raznih televizijskih emisija. Na naš upit je li je već isplanirao repertoar, kazao je da repertoar svaki put pripremi neposredno prije koncerta, kad vidi atmosferu i štimung, odnosno što bi pojedinoj publici najviše odgovaralo.
Stalno jako puno radite, a sad ste na velikoj turneji koja će Vas dovesti do Pule. Kako se ona odvija, jeste li zadovoljni odjecima?
- Istina, na velikoj sam turneji po cijeloj Italiji koja će me dovesti 5. rujna do pulske Arene. Moram reći da se turneja odvija bolje od svih očekivanja, koncerti su bili jako dobro posjećeni, publika je bila iznimno brojna i raspoložena. To me silno veseli, jer je upravo to i cilj takvih turneja.
Vi ste prvi talijanski DJ?
- Može se tako reći, bavim se tim poslom dugi niz godina, i ljubav prema glazbi dovela me do toga da sam zajedno s redateljem Giannijem Boncompagnijem počeo puštati glazbu na radio postajama. To je bilo posebno iskustvo, i danas se s radošću prisjetim takvih trenutaka.
Diplomirali ste pravo. Kako ste dospjeli u glazbene vode, kako je sve to krenulo?
- Diplomirao sam pravo, ali već tijekom studija ljubav prema glazbi dovela me do toga da nastupam u raznim klubovima, na manifestacijama, a onda sam nakon diplome prošao i audiciju talijanske radiotelevizije RAI. Moram napomenuti da sam jedan od rijetkih koji je prošao audiciju i na taj način primljen i tu sam počeo graditi karijeru kroz radijske i televizijske emisije.
Vaš program "Quelli della notte" koji se prikazivao u kasnim večernjim satima 1985. godine označio je svojevrsnu revoluciju televizijskih programa.
- Da, i sad kad retrogradno razmišljam o tome s distance, vidim da je to bila baš prava televizija, rekli bismo "ručno rađena". Bilo je tu improvizacije, otkrivanja novih talenata, svega po malo. Htjeli smo ljudima ponuditi nove sadržaje, kvalitetne, ali ne previše uštogljene kao niti neformalne.
Otkrili ste niz talenata talijanske televizije, među kojima su Marisa Laurito, Andy Luotto, Max Catalano, Gege' Telesforo...
- Tako je ispalo, imao sam oko za talente, a bili su sve to redom sjajni umjetnici s kojima sam nastavio i dalje surađivati u raznim oblicima.
Poimanje televizije koji ste nudili kroz Vaše emisije bilo je i vrlo etički korektno. "Quelli della notte" nije prikazan na dan kad se dogodila strašna tragedija na stadionu Heysel u Belgiji, kad je prije finale Kupa prvaka između Juventusa i Liverpoola poginulo 39 navijača.
- Mi smo, da se tako izrazim, radili televiziju, stvarali emisije bliske običnim ljudima, i nije bilo govora da tada emitiramo taj program, suosjećali smo s obiteljima žrtava. Bili smo i u mnogim drugim situacijama vrlo bliski publici, vodili smo računa o zemlji, o ljudima, tragedijama, o svemu, nikada nismo bili vulgarni.
Simpatična je bila i reklama za Cacao meravigliao, izmišljeni proizvod koji su ljudi tražili u supermarketima.
- To je bila i svojevrsna oklada, da vidimo kako će se ljudi "navući" na to, no "Quelli della notte" i "Indietro tutta", premda obje uspješnice, bile su vrlo različite emisije.
Jako zanimljiv je bio i Vaš program D.O.C., koji se krajem osamdesetih emitirao na Raidue u ranim poslijepodnevnim satima.
- Tu smo ugostili brojne legende jazza, zabavne glazbe, napravili smo i veliku stvar za arhiv RAI-ja, nadam se da dobro čuvaju te snimke, na tome bi nam pozavidjeli i Amerikanci.
Kako ocjenjujete današnje televizijske programe?
- Rekao bih da je to tv kao fast food, sve nešto na brzinu, kao što je fast food naprama restoranu. I fast food može ponuditi dobru hranu, ali nije restoran. Nema tu želje da se napravi nešto novo, drugačije.
Orkestra italiana je nešto posebno za Vas.
- Kad smo krenuli, prije 25 godina, mislili smo da će trajati tek nekoliko godina, ali zahvaljujući velikom trudu i prije svega entuzijazmu, to je trajalo i još traje. Ima nas 16, što svirača i pjevača, i svatko tu ima svoj trenutak.
Što radite kad ne radite?
- Volim i privatno puno putovati, upoznavati ljude, običaje, zemlje, puno čitati, biti osviješten.
Radili ste s brojnim umjetnicima. Iako je zasigurno teško odgovoriti na to pitanje, koga biste izdvojili?
- Istina, teško je nekoga izdvojiti, no sjajne su suradnje bila s Mariom Marencom i Ninom Frassicom, odlične, izvrsne.
Preferirate li radio ili televiziju?
- Mislim da sam rođen za radio, prije sam bio jako sramežljiv, radio me oslobodio, ali volim raditi i televizijske programe. (Razgovarala Vanesa BEGIĆ)