Ljubitelji kolumne "Quo vadis" Vanese Begić, novinarke i urednice u Glasu Istre, više ne moraju strpljivo čekati nedjeljno izdanje našeg lista da bi uživali u njenim osvrtima jer je autorica pedesetak tih crtica sabrala u istoimenu knjigu s podnaslovom "Promišljanja o svakodnevici".
U ovoj knjizi malog formata, predstavljenoj u utorak navečer u prepunoj zavičajnoj knjižari Petit, Begić nepretenciozno piše o svakodnevnim radostima i tegobama, međuljudskim odnosima, kao i suvremenim sredstvima komunikacije koja ponekad upravo pridonose otuđenju. Uz autoricu, koja se osim novinarstvom, bavi prevođenjem i pedagoškim radom, o knjizi je govorio pjesnik, novinar i publicist Daniel Načinović.
- Kako nas ljudi vide, koliko nas cijene, je li to odraz naših misli, projekcija našeg djelovanja ili pak neka iskrivljena verzija svega toga? Doživljavaju li nas ljudi onakvima kakvima smo uistinu?", zapitala se Begić čitajući okupljenima jednu od kolumni iz svoje knjižice, naslovljenu "Jedan, nijedan, sto tisuća".
- Možda bi čitanje bilo najbolje rješenje za odgonetanje onoga što je u knjizi, koja nije toliko debela, ali kad bi je netko vidio na prvi pogled, jako bi ga zainteresirala, rekao je Načinović.
Osvrnuo se na naslovnu fotografiju koja prikazuje stare ljestve, rad Sandra Butkovića, koji je bio zadužen i za grafičku pripremu, oblikovanje te prijelom knjige.
- Prikazano je i stablo, vjetar koji je pobrstio lišće, netko je pobrao voće, a ispod je naslov "Quo vadis". Ta fotografija oslikava vrijeme u kojem živimo, rekao je Načinović. U knjižici su, dodao je, sabrane novinske kolumne, stupci, u kojima ima humora, ali nema ironije i sarkazma, što je osvježenje u današnjim vremenima.
- Novine kada zastare, poprimaju žutu boju, ali kad čovjek čita stare novine, nestaju kronike i ostaju ovakve crtice kao svjedoci vremena, rekao je. Priče su vrlo kratke, to su priče o životu, ili još preciznije, priče o komuniciranju među ljudima osobno, ali i modernim sredstvima komunikacije, sažeo je Načinović.
- Želim prikazati ljudsku atmosferu, posvetila sam ovu knjigu dobrim i talentiranim ljudima, koji su samozatajni, a imaju veliki talent i potencijal. Prikazane su vedre teme na različite načine, nastale su iz svakidašnjih sitnica i druženja, rekla je Begić.
Kolumne s nadnaslovom "Quo vadis" Vanesa Begić počela je objavljivati od ožujka 2011. na 31. stranici nedjeljnog izdanja Glasa Istre. Prva im je urednica bila Vesna Medvedec, potom Lara Bagar i zatim Gordana Jezdić. Begić je nedavno ovu knjižicu objavila u vlastitoj nakladi. Za korekturu je bila zadužena Jasna Perković Milosavljević, a za tisak zagrebački Grafomark.
Vanesa Begić diplomirala je talijanski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Puli. Magistrirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom "Žensko pjesništvo talijanske nacionalne zajednice u drugoj polovini XX. stoljeća". Završila je i poslijediplomski studij prevođenja na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.
Objavila je knjige "Quelle dei versi" (Mara, Pula 2002.), koja je zapravo publicistički oblikovana inačica njezina magistarskoga rada i "Suvremena književnost za djecu u Istri" (vlastita naklada, 2012.). Za prijevod na hrvatski djela Itala Sveva "Senilita", pod naslovom "Mlada starost", dobila je posebno priznanje na međunarodnom natječaju "Umberto Saba" u Trstu 2006. godine. Dosad je prevela 26 knjiga. Objavljivala je u brojnim časopisima. (P. LUKEŽ, snimio D. MEMEDOVIĆ)