Veliki broj ljudi okupio se u srijedu na kulturohodu kroz desetak od 46 pulskih lokacija na kojima su izložene fotografije pokojnog Alojza Orela, jednog od najvećih fotografa s ovih prostora koji je svoj slovenski dom prije 70 godina zamijenio Pulom.
Projekt je nazvan "Pula je i moj grad", predstavlja 800 fotografija Pule i Istre nastalih u razdoblju od 50-ak godina, a pokrenuli su ga Aleksej Orel i Afrodita Bulajić te ima i humanitarnu svrhu budući da se fotografije mogu kupiti, a prihod ide Odjelu psihijatrije Opće bolnice Pula. Još prije nego što je izložba službeno otvorena, već se pojavio veliki interes tako da je velik broj fotografija već prodan, a sve se one u minijaturnim verzijama mogu pregledati na jednom mjestu, u caffe baru Sax u Kumičićevoj ulici. Sinoć je sve počelo u Sveučilišnoj knjižnici u kojoj je njena voditeljica Tijana Barbić Domazet konstatirala da je "čudno kako nas jedna izložba fotografija može odvesti daleko i duboko".
- U ovom projektu smo se našli veliki i mali, profitabilni i neprofitabilni, a povezani smo ljubavlju prema gradu, kazala je Barbić-Domazet te pozvala sve na putovanje kroz vrijeme kroz hodnju na čelu koje je bio mladi Alojz Orel kojeg je utjelovio glumac Patrik Lazić, član Dramskog studija Istarskog narodnog kazališta. Orelove fotografije prikazuju poznatu i manje poznatu Pulu i Istru. Ima tu snimaka radnika, ribara, seljaka, životinja, ali i nudista na plaži, pa eksperimentalnih fotografija? Orel je bio prilično svestran.
- Osim te prezentacije Alojza Orela naš cilj bilo je to umrežavanje ljudi u Puli. Došlo je do jedne segregacije kako na osobnom nivou tako i na nivou institucija. S obzirom da je vrijeme kakvo je, a to je loše vrijeme, htjeli smo opet probuditi taj pozitivizam kod ljudi, da se oni ponovno povežu, na bilo koji način i zato je podnaslov izložbe "Suživot, rad i znanje", kaže Bulajić.
Osim posjeta nekima od lokacija, sinoćnji kulturohod učinili su zanimljivim članovi i članice forum kazališta Marte, nastalog u okviru INK-a, koji su kratkim, povezanim skečevima i kroz komične likove komentirali i kritizirali aktualnu situaciju u Puli, poput zgrada koje se urušavaju, novce koji su otišli na "divove koji svijetle i glasove nose" te spomenuli kako bi vratili Trikotažu i tisak bez cenzure.
Dok su likovi pričali mladi Orel ih je slikao i tako doveo do Circola, završne stanice, gdje su konstatirali da je nije važno odakle dolaziš i kako se oblačiš nego je važno da se izraziš. Tu je program završen domjenkom i koncertom Franka Krajcara i grupe Indivia.
Koliko je Alojz Orel bio zanimljiv lik kroz jednu anegdotu ispričao nam je njegov unuk Aleksej Orel, također pasionirani fotograf koji je kao klinac bježao u njegov fotolaboratorij, a djed to nije javljao roditeljima, pa su se onda roditelji preselili k Alojzu kako im sin ne bi bježao. Najdraža uspomena na djeda od četvrte do 15. godine mu je bila ta kada je svaku večer unuk palio malu lampu, a djed gasio veliku. Ta mala lampa je prezentirala Hamletovu lubanju te je Aleksej trebao tri puta kucnuti po Hamletovoj lubanji kako bi djed započeo priču o Hamletu koju je svaku večer izmišljao iz glave. (Mladen RADIĆ, snimio Manuel ANGELINI)