Sve pjevačke generacije Putokaza, jedne od najdugovječnijih vokalnih skupina u Hrvatskoj, nastupit će u ponedjeljak 19. studenog u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u sklopu velikog koncerta kojim će se obilježiti 30 godina rada ove jedinstvene riječke skupina, u kojoj je od osnivanja 1984. do danas pjevalo više od 400 pjevačica i pjevača.
Treba podsjetiti da su u Putokazima tijekom 90-ih nastupali i članovi iz Istre, tada pretežito riječki studenti (Anđela Jeličić, Kristina Jurman Ferlin, Alan Poropat, Patricia Antolović, Diana Odobašić i Nadan Kosanović), a pjevale su i Puljanke Jelena Vučina i Morena Butorac Peruško. U današnjoj, pak, postavi u projektu aktualnog albuma "Porculan" (koji će se također predstaviti u INK-u) nastupaju dvije mlade Puljanke, Karla Vidović i Lara Demarin.
Na scenu pulskog kazališta će tako generacije pjevača iz rane faze mjuzikala, obrada Beatlesa, zatim predstavnici na Eurosongu "Put" i "E.N.I", kao i prva generacija iz daleke 1984. Također, publika će se prisjetiti elektro zvuka albuma "Mjesec" iz 2009., trip popa s Porinom nagrađenog albuma "Androida" iz 2004., kao i etno albuma "Zemlja" iz 1997. i "Nova Zemlja" iz 2000. godine. Uoči pulskog nastupa, razgovarali smo s predstavnicama pojedinih generacija Putokaza.
Daniela Rašić (generacija Androida): "Hrabro i mimo trendova"
- Često ističete usmjerenost alternativnom glazbenom izričaju. Na kakvu muzičku, ali i svjetonazorsku alternativu usmjeravaju Putokazi?
- Svaki je put krivi, ako cilj ne postoji. Putokazi svoj cilj od početka imaju. Naime, 30 godina postojanja ove glazbene institucije upravo svjedoči da je ''put Putokaza'' usmjeren istraživanju glazbe i glazbenih stilova, ali ne u onoj sigurnoj sferi glazbenih trendova već promišljanjem glazbe izvan zadanih granica, riskirajući, beskompromisno. Takav put je, uvijek, i onaj teži. No, Putokazi tim putem hrabro koračaju, iz albuma u album. Iz projekta u projekt biće Putokaza raste, sazrijeva, uči, bori se, pati, voli i potiče svoju publiku da se usudi - biti.
Irena Križ (generacija Zemlja): "Alternativa je stvarati složenije emocije"
- Krije li se u alternativi razlog što vas mediji, posebice komercijalni, zadnjih godina ne puštaju toliko u eter, izuzmemo li pjesme koje su Put i E.N.I pjevale 90-ih na Eurosongu ili fazu hrvatskih etno tema s konca 90-ih i početka 2000-ih, poput pjesama "Naranča" i "Tararajčica"?
- Putokazi ne ovise o komercijalnim medijima. Srećom, to nikada nije bio uvjet za održivost našeg jedinstvenog zvučnog teritorija. Konzumerizam i mase stvaraju samo jednu prepoznatljivu, ali brzopoteznu emociju. Skoro pa uvijek, kratkotrajnu. Dojmljivi glazbeni iskoraci, ispitivanje drukčijih pristupa kroz stvaranje složenijih emocija naša je "alternativa". To nije ništa drugo nego predanost. Maksimalna predanost ideji koja pruža potpuni umjetnički doživljaj. Jednostavnim rječnikom, to nije vrsta glazbe koja se sluša "na prvu". Ono što je sasvim sigurno, Putokaze se "na prvu" - prepoznaje. Iz tog razloga nas ne možete zamijeniti s nekom drugom grupom. Ne možemo se "utopiti" kao što je kod masovne komercijalne glazbe čest slučaj. Svaka kvalitetnija glazbena emisija na televizijskim i radijskim postajama u ovih 30 godina ugostila je Putokaze i prepoznala ih u ključnom trenutku i u sasvim dovoljnoj mjeri da oko i uho javnosti zabilježe njihovu frekvenciju. Uistinu, kao predstavnica generacije Zemlje, prisjećam se da je "Tararajčica" bila često na radio postajama, iako to nije bio krajnji cilj našeg projekta. U suradnji s Hrvatskom radio televizijom, Putokazi su snimili cijelu ekskluzivnu emisiju, sa svim pjesmama s albuma na prekrasnim bajkovitim lokacijama Istre - emisija koja se i dan-danas pušta kao cjelovito glazbeno scensko izdanje i koja nikada neće izgubiti svoju vrijednost. A, takvih emisija, umjetničkih suradnji, eksperimentalnih fuzija, koncertno - scenskih happeninga bilo je u povijesti Putokaza u impresivnom broju. To su medijski kriteriji koje su Putokazi itekako ispunili.
Vivien Galleta (mjuzikli, film, Put): "Nastup na Eurosongu - neizmjerna odgovornost"
- Održali ste dosad više od 800 koncerata. Kako ste se osjećali kao predstavnici Hrvatske na Eurosongu i jeste li tada imali najveću tremu?
- Kroz ovaj dugi niz godina ostala sam vjerna glazbi, a i ona meni. Sudjelovala sam u brojnim kazališnim glazbenim nastupima, manje ili više zahtjevnim ulogama i koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu. No, kad evociram uspomene na tu davnu 1993. godinu, svjesna sam da je taj događaj bio drugačiji po mnogočemu. Biti "prvi" predstavnik jedne mlade države koja vapi za priznanjem, u jeku rata, bila je neizmjerna odgovornost. Sada to za mene ima još veću težinu.
Irena Križ: "Naš je zbor imao snažnu energiju i prepoznatljivi scenski osmjeh"
- Koliko su danas lošije ukupne glazbene, radijske, koncertne prilike u Hrvatskoj uz odnosu na 90-te i 2000-te?
- Glazbene, radijske i koncertne prilike su uvijek bile teške. Vjerujem da nikada nije bilo jednostavno krenuti u neki album sa svim rizicima koji su vrebali u glazbenoj industriji, pogotovo za grupu kao što su Putokazi. Sigurno je bilo teško i 1984. kada su Putokazi započeli svoje stvaralaštvo. Ako ništa drugo, jer je država bila veća. Samim time bila je i veća konkurencija. Međutim, Putokazi su odmah postali atrakcija. Zbor koji je imao snažnu energiju i prepoznatljivi scenski osmjeh koji se razvija sve do danas. Bilo je teško i 90-tih. Iz starijih generacija često se prisjećaju trenutka kada su pjevali ispred kasarne u Rijeci. Vrlo smjeli koncertni potez, morate priznati. Osobno se prisjećam nastupa u Mostaru 1998., kada smo u podijeljenom gradu promatrali vojnu patrolu koja je čuvala ulice. U svakom razdoblju bili su različiti izazovi. Loše prilike nisu nikakav izgovor za odustajanje ili nerad jer su često upravo loše prilike bile u povijesti glazbene umjetnosti ili glazbene industrije odličan povod za stvaranje nekog novog zvuka.
Olja Dešić (generacija mjuzikala i Beatlesa): "Šareno i energično"
- Koje ste skladbe s albuma mjuzikala 1992., a koje s albuma obrada Beatlesa najradije izvodili ranih 90-ih, ili na koje je publika posebno dobro reagirala?
- Mjuzikli i Beatlesi su generalno bili šareni i energični. Sjećam se tih koncerata i pravih tuluma koje smo znali napraviti izvodeći taj repertoar. Osobno, najveća uživancija su mi bili "Jesus Christ SuperStar", "Let the Sunshine" i "Aquarius". Što se Beatlesa tiče, publika je nerijetko pjevala s nama i "Yesterday" i "With a Little Help From My Friends" koja zanimljivo zvuči i u izvedbi "Vremenske kapsule", što ćete moći čuti u ponedjeljak u INK-u.
Miranda Đaković (utemeljiteljica Putokaza): "Hvala muzama!"
- Možete li nam detaljnije približiti osnivački dan Putokaza, 22. veljače 1984. godine? To je svježe posttitoističko razdbolje, uz uvijek prisutne estradnjake i narodnjake, vrijeme postpunka, novog vala.
- Vjerovali ili ne, uistinu najiskrenije, Putokazi su nastali u trenutku dok smo brisali znoj na radnoj akciji, misleći o tome kako smo spremni ljubavlju osvojiti svijet nečim što će trajati i duže od 30 godina. To je duboko intimno prisjećanje na nastanak bezuvjetne ljubavi. Hvala pritom muzama koje su tu tiho i uvijek bile pored nas. One su smjerno znale pokazati nam putokaze i u "teškim, revolucionarnim" vremenima, kao i u ovom blaženstvu kojem danas svjedočimo.
Carmela Žmirić (1. i 2. generacija Putokaza): "Pomicali smo granice"
- Putokazi su u 30 godina djelovanja objavili 12 stilskih različitih. Kako biste opisali zajedničku supstancu na svim tim albumima?
- Posebnost Putokaza se uvijek ogledala u želji za pomicanjem granica s jedne, i u lakoći kojom im je to polazilo za rukom, s druge strane. Putokazi nisu samo glazbeno scenski doživljaj u kojem slušatelj ostaje na razini ugode. Zvukom i tekstom Putokazi se ne zadržavaju u toj razini. Kroz vrijeme i promjene koje ono nosi sa sobom, uvijek znaju naći onu bitnu točku na kojoj se svaki slušatelj može zadržati, propitkivati. Takav način rada je potpuno izvan trendovskog pristupa glazbi, zbog čega je glazbena ostavština Putokaza svježa svakoj novoj generaciji.
Vedrana Lisica (generacija Nova Zemlja i Androida): "Mnogi su ostavili svoj trag"
- Koji su autori, skladatelji i aranžeri obilježili opus Putokaza?
- Od početaka, prva autorica pjesama bila je Miranda Đaković, koja eto i zatvara krug potpisujući kompletno autorstvo aktualnog albuma "Porculan". Tu su zatim naši suradnici i dugogodišnji prijatelji Andrej Baša, Gordan Stanković, Elvis Stanić, Duško Rapotec Ute, Robert Pilepić, Iztok Turk. Svakako moram spomenuti zborske obrađivače na albumima Beatlesa, Mjuzikla i Filma: Evelin Legović, Diana Grubišić, Dorian Hatta, Marijan Blažina te pulski glazbenik Bruno Krajcar. No, uvijek se sloboda omogućavala i glazbenicima unutar Putokaza, pa su svoje prve aranžmanske obrade u Putokazima učinili Olja Dešić. Andrej Babić (koji potpisuju i umjetničko vodstvo "Vremenske kapsule") i Nenad Mataija. S nama su surađivali i koreografi Branko Žak Valenta, Nerina Iva Gattin, Benjamina Hrupački, Edvin Liverić, Tajana Škunca i Kate Foley te kostimografi Biba Dunić, Dada Kučić, Vanja Mušnjak Načinović, Ivana Popović, Puljanin Uroš Raguž, Tajči Čekada. Ne smijemo zaboraviti ni redatelje spotova - sjajnog Puljanina Mauricija Ferlina, Tomislava Ćurovića, Tomislava Rukavinu i Kreativni odjel jer su nam uz glasovnu izvedbu, produkciju i snimke, iznimno važni i scenska izvedba, izgled pjevača, koncept i sadržaj koncerta te video spotovi. Svi oni ostavili su svoj trag. Uvijek su bili i jesu Putokazi svoga vremena.
Carmela Žmirić: "S 'fićom' na koncerte!"
- Nekad su pojedine postave Putokaza brojale i 60 pjevač(ic)a. Kako je to izgledalo u logistici, izvedbi, s kojim poteškoćama?
- Govorimo o razdoblju druge polovice 80-ih i početka 90-ih, kada ne samo da nije bilo mobilnih telefona, već je nemali broj obitelji živio i bez fiksnog telefona. Svi su se dogovori obavljali na probama. Danas je sve to daleko lakše uz moderne tehnologije, podsjetnike, e mail dogovore, promjene u posljednji trenutak. Posjetili smo sve republike bivše države zahvaljujući senzibilitetu ustanova koje su tada ipak nešto lakše odvajale dio sredstava za kulturno djelovanje mladih. No nemalo puta se dogodilo da smo na koncerte koji su bili bliže Rijeci, poput Istre ili Krka, odlazili u vlastitom aranžmanu. I danas se kroz smijeh sjetimo Vesninog "fiće", iz kojeg smo morali izaći na većoj uzbrdici, ili Sandre, kojoj je nakon polaganja vozačkog ispita jedna od prvih vožnji bila prijevoz Putokaza do Poreča. Nije bilo lako koordinirati 60 mladih ljudi, no s druge strane radost se množila s tim istim brojem!
Petar Čučak (Beatlesi, mjuzikli, film): "Putokazi su i veze, brakovi, djeca"
- Vokalna skupina počela je kao mješovita skupina, pa kao mješoviti zbor, a od 2003. kao ženska vokalna skupina. Je li u dugom postojanju mješovitog zbora bilo spajanja parova, bračnog vezivanja?
- Je, i veza i brakova i djece, od koje ćete neke vidjeti i čuti u ponedjeljak! Ako je kroz Putokaze prošlo više od 400 pjevača, onda je barem upola toliko bilo ljubavi, što sretnih, što nesretnih, a još više onih neostvarenih i jednostranih. Poneke otvorene, javne, poneke skrivene ili prešućene, ali uvijek se među nama nešto kuhalo i šuškalo. O nekima se pričalo, o nekima se još uvijek priča, neke su bile kratke i slatke, neke su trajale dugo, a jedna traje još uvijek. Dođite na koncert i provjerite koja.
Antonia Svetina (generacija Porculan): "Kvalitetu publika uvijek prepozna"
- Novi album "Porculan" je za razliku od pretposljednjeg "Mjeseca" ili njegova prethodnika "Androide" više radio friendly album?
- Nemam običaj kategorizirati glazbu na komercijalnu i nekomercijalnu, kada ju možemo kategorizirati na kvalitetnu i nekvalitetnu. Ako se dogodi da se komercijalno i kvalitetno nađu u istoj čaši, tim bolje! Svaki umjetnik koji stvara iz vlastitih dubina, ne razmišlja kako će publika prihvatiti konačan proizvod. Tako znam da niti Miranda, stvarajući "Porculan" nije razmišljala o tome hoće li on biti radio friendly. Ona je ta koja nam uvijek, puna vjere i ponosa, govori da ne brinemo o prihvaćenosti ijednog projekta, jer ako mi "stojimo" iza njega, tada će nas ona publika koja treba razumjeti, zaista i razumjeti. Svaka generacija imala je neki svoj poseban znamen, a i mi, deseta pjevačka generacija, ostavili smo na autore "Porculana" određene dojmove svojim radom i interpretacijama. Ništa manje nije važan i emotivan kontekst nastajanja ove "porculanske krune" u obljetničkoj godini. (Zoran ANGELESKI)