Felician Putinja, 54-godišnji Pazinjan koji je izbjegao libijski pakao, u srijedu navecer sretno je stigao kuci u pazinsko naselje Stancija Pataj gdje ga je
cekala zabrinuta, ali sada sretna obitelj, koja nije željela pred našu
kameru. On je zajedno s s radnicima zagrebacke Geofizike ujutro sletio na zagrebacki aerodrom
Pleso. Prije dolaska u Zagreb dan ranije je zrakoplovom iz Tripolija stigao u
Frankfurt iz kojeg je nastavio u Hrvatsku.
Još uvijek pod dojmom, veli
da je doslovce iz rata pobjegao u rat jer je prije Libije tri tjedna
boravio i radio u Tunisu.
"Najprvo san bija u Tunisu di
san fini delo, pa san ša u Libiju di nam je maticna baza od firme da si
produžim vizu, jer se svaka tri mjeseca mora dobiti novi štambilj. Ima
san još 10-15 dana za odradit, ali onda su dogadaji kulminirali …".
Srecom, po europske radnike u Tripoli je stigao Lufthansin zrakoplov
koji je savjesni pilot maksimalno nakrcao ljudima koji su htjeli
pobjeci iz meteža te možda tako nekome spasio život. Bilo je tu
Nijemaca, Engleza te nekoliko djelatnika zagrebacke Geofizike, a zbog
dugotrajnog ukrcaja, u Frankfurt su stigli s nekoliko sati zakašnjenja,
da bi sljedeceg dana produžili za Zagreb.
Feliciana smo, umornog od dugotrajnog putovanja, kao i novinarskih salijetanja,
ali još uvijek susretljivog, zatekli u obiteljskoj kuci dok je
nakon vecere koju mu je spremila supruga pregledavao nebrojene mailove
koje ovih dana nije mogao procitati.
"Ja sam stari putnik, cesto sam po
tim divljim podrucjima, pa me dogadaji nisu toliko iznenadili i
šokirali. Kad je bila invazija na Irak, nalazio sam se na granici Iraka i
Irana, pa ni onda nije bilo veselo. A friški su nama još dogadaji iz
našeg rata, kada je bilo nezgodnih situacija cak i u samom Pazinu…",
kaže veseli Felician, inace otac dvoje djece
- Radim na naftnim bušotinama za americku kompaniju Baker, koja ima odlicnu logistiku i odmah nakon nereda u Tunisu su nas prebacili u Tripoli. Tamo smo bili smješteni u takozvanom stuff houseu (kuci za osoblje), odnosno vili koju nadziru cuvari, a omedena je i ogromnim zidom pa nisam vidio sukobe i prosvjede na ulicama, ali smo neprekidno culi rafalnu paljbu i pucnjeve. U neku smo ruku bili izolirani i tek kada smo krenuli prema aerodromu, prvi sam put vidio što se dogada u zemlji. Bilo je cudno, na ulicama vojska, naoružani i zamotani civili, više ne znaš tko je tko, a iznad vas lete helikopteri i avioni. Nije bilo nikakvih problema do aerodroma, jer kada vide da si Europljanin, nema frke, prepricava Felician te dodaje da je na ulicama Tripolija prolazio kroz nekoliko kontrolnih tocaka.
Smatra se svjetskim putnikom pa stoga ponovno planira otputovati u Libiju nakon što prestanu nemiri. "Vjerujem da ce se situacija smiriti za dva, tri mjeseca, a nakon toga sigurno idem ponovno. Libija je jedan od najvecih izvoznika nafte, a radim u kompaniji koja posjeduje specijalne uredaje i navigaciju za direktne rezerve nafte, veli i dodaje da je njegovu evakuaciju iz Libije organizirala tvrtka u kojoj radi. (D. BAŠIC-PALKOVIC; A. DAGOSTIN; snimila Adriana TOŠIC)
Vraca se još petero Istrana
Petero Istrana koji rade za talijansku kompaniju uspjeli su u srijedu napustiti Libiju, a prema zadnjim informacijama, uspjeli su prijeci granicu i stici u Aleksandriju u Egiptu. Još uvijek nije poznato kako ce nastaviti put prema Europi, hoce li putovati zrakoplovom ili brodom. Kako doznajemo, u Hrvatsku bi trebali doputovati u cetvrtak ili najkasnije u petak. Radi se o muškarcima iz Pazina, Žminja i Pule koji su gradili autocestu, a bili su smješteni u kampu u gradu Tobruku.
Inace, u srijedu navecer baratalo se podatkom o 150 Hrvata koji su se
iz Libije uspjeli vratiti u Hrvatsku.