Prije tridesetak godina malena je Fuma na poklon za rođendan dobila kozicu. Malo, po malo nakon deset godina koza je bilo 80-ak. Tako, poput neke bajke, počinje priča o najuspješnijoj hrvatskoj poduzetnici, Vesni Grubešić, vlasnici i osnivačici obiteljskog obrta za preradu kravljeg i ovčjeg mlijeka "Vesna sirevi Loborika". No, bajke nisu idilične, a iza svake uspješne poslovne priče stoji puno izazova, odricanja i požrtvovnosti.
Fuma je "kriva" za sve
Osim što je naj poduzetnica po izboru Udruge poslovnih žena, Vesna je i majka troje djece. Fuma je, kako se smije Vesna, "kriva za sve", te i dan danas radi u uspješnoj obiteljskoj tvrtki. Kćer Ane radi kao odvjetnica u Zagrebu, ali tijekom ljetnih praznika uvijek zna pomoći kada ustreba, a tu je i sin Tone, magistar proizvodnje i prerade mlijeka, koji također radi u tvrtki.
- Iz njih, iz cijele obitelji crpim snagu. Put do uspjeha nije bio lagan, zapravo ne bi bio ni moguć da nisam imala potporu supruga, svekra i svekrve. Kada sam počinjala s radom nisam znala hoće li djeca na vrijeme stići u školu i iz škole, hoće li doma naći skuhano, jer ja sam u početku radila i po 16 sati dnevno, ispričala je Grubešić u svom domu u Loborici u čijoj se blizini nalazi i pogon tvrtke - sirana te ugostiteljski objekt.
- Da, sve je krenulo od jedne kozice, a zakompliciralo se kada sam '90-te za rođendan dobila prvu kravu. I ponovo, gotovo preko noći, došli smo do brojke od 18 krava i počeli se ozbiljnije baviti proizvodnjom sira. Kako je proizvodnja rasla, shvatili smo da više ne možemo sami proizvesti dovoljno sirovine odnosno mlijeka jer nemamo dovoljno hrane za životinje te se našli pred prvom velikom dilemom - hoćemo li otkupljivati hranu za životinje ili ćemo početi otkupljivati mlijeko, prisjeća se Grubešić. Odluka je '97. pala na to da počnu otkupljivati mlijeko. Kako nam priča, u početku je mlijeko otkupljivala kucajući od vrata do vrata, kod svih onih koji su imali koju litra mlijeka viška. Trebalo im je tada, prisjeća se, dobro objasniti "čigova je i za ča joj mliko rabi". Tako je, od vrata do vrata, započela i s prodajom sira.
Desetak kooperanata
Tako je bilo nekada, a danas mlijeko, veli nam, otkupljuje od 12 dugogodišnjih kooperanata, a svi su u krugu od 30 kilometara. Kravlje se otkupljuje tijekom cijele godine, ovčje u sezoni, a prve godine otkupljuje i kozje, pa će na tržište uskoro izići i prvi kozji sirevi.
- Danas s ponosom mogu reći da proizvodimo oko 90 tona sireva godišnje od svježeg sira, skute, vrhnja i domaćeg maslaca, tvrdih kravlji, ovčjih i miješanih sireva, te sireva s dodacima - s tartufima, maslinama, zelenim paprom i ljutom papričicom. Sirevi, izrađeni po tradicionalnoj istarskoj recepturi, uz primjenu suvremenih metoda, izlažu se na brojnim sajmovima gdje osvajaju nagrade.
Svoje proizvode prodaje u ugostiteljskom objektu u Loborici, u dva dućana u Puli - na gradskoj tržnici gdje su prisutni punih 19 godina i na tržnici Veruda. Imaju i dvije pokretne butige s kojima obilaze sajmove u Istri, a jednom mjesečno posjećuju Cres i Lošinj.
U razgovoru o planovima Grubešić veli kako su lani investirali u proširenje proizvodnog pogona sa stotinjak metara kvadratnih novim komorama za zrenje i čuvanje sireva te kupili novi kotao za izradu sira. S prodajom svoje robe nemaju problema budući da je u Istri već postala svojevrsni brend i ljudi znaju i traže njene sireve.
Obiteljska tvrtka
U tvrtci danas radi gotovo cijela obitelj - kćer Fuma, muž Nino, sin Tone, zet Marko i ona sama. Uz njih imaju još 15 zaposlenih, pet muškaraca i čak 14 žena.
Promjena propisa i brojni nameti koče proizvodnju
Govoreći o problemima Grubešić navodi kako se mali broj ljudi odluči raditi u proizvodnji, a zakoni i propisi koji se stalno mijenjaju tome nikako ne pomažu.
- Dosta nas opterećuju stalne izmjene propisa, ali i brojni nameti kojih je iz godine u godinu sve više. Plaćamo velik broj nameta za vode, šume, po svakom izdvojenom pogonu… i to nas sve previše opterećuje, umjesto da se proizvodnja i zapošljavanje ljudi stimuliraju, navodi Grubešić. (B. PETROVIĆ, snimio M. MIJOŠEK)