Vrlo je brojna publika pratila u subotu večernje programe na sajmu. Knjiga Ante Tomića "Veličanstveni Poskokovi" polučila je veliki interes, a uz moderatora Branimira Pofuka, o ovome su djelu govorili urednica Marina Vujčić, te Ivica Ivanišević i Živko Skračić. Predstavljači su definirali ovo djelo pravim romanom, s jednako tako pravim zapletom. Sam je autor kazao da ovo njegovo djelo nema veze s "Čudom u Poskokovoj dragi" napomenuvši da protagonisti ovog njegovog novog romana nisu potomci onih Poskoka iz prijašnjeg djela.
- Uživam pisati o tim likovima, nije to čista fantastika, prije su to paralelni svjetovi i svemir, to je triler zavjere, kazao je Tomić Naglasio je da se "ne veže za svoje knjige, nego jedva čeka da to sr..e završi", izmamivši pri tome pljesak brojne publike. Njegova suradnja s izdavačem Hena.com traje već 14 godina, rekla je Marina Vujčić, a ima već u pripremi nove naslove. Ivica Ivanišević i Živko Skračić napomenuli su da to nije baš triler, a osvrnuli su se i na činjenicu da na svakom koraku imamo biznis magazine i priloge, a nigdje biznis.
Autor je govorio kako ga je prijatelj podučavao ekonomiji za potrebe knjige, da ga je učio primjerice što je to fiducijarni kredit, a da mu je najteže shvatiti zašto ljude uzbuđuje novac. Urednica Vujčić je rekla da kao žena ima potrebu reći da je u toj knjizi sjajan ljubavni zaplet, a knjiga je po strukturi punokrvna. Živko Skračić potom se osvrnuo na činjenicu da su svi slavni pisci imali svoje šofere, a on je Tomićev šofer.
Uslijedio je program Burgtheatra i Noć kakanije. Kako je objasnila voditeljica ovoga programa Anne-Kathrin Godec, termin kakanija kreirao je Robert Musil, a u naslovu sadrži igru riječi/slova s K.u.K. monarhijom. Program je organizirao Austrijski kulturni forum iz Beča, a o tome što kakanija podrazumijeva u kulturno-umjetničkom smislu govorila je Rita Czapka. Ona je istaknula da se u Beču održavaju kulturni programi, razmjene i gostovanja književnika i intelektualaca općenito, neki od njihovih radova kasnije budu objavljeni, a sve to daje jedan drukčiji pogled na Monarhiju i pojedinosti iz njezina razdoblja.
O tome su govorili književnici Miljenko Jergović, Robert Schuberth, Dževad Karahasan i Josef Winkler. Ulomke iz njihova stvaralaštva kazivali su glumci Kazališta Ulysses Anđela Ramljak i Mladen Vasary, a uz glazbeni intermezzo Catch Pop String-Strong dua. Miljenko Jergović se osvrnuo na biografiju svoga djeda, koji je bio konstruktor reda vožnje vlaka, a napomenuo je da je bio to Slovenac iz Bosne. Zatim je govorio i o tome kako se skupina mladih Slovenaca davno borila za odcjepljenje, o TIGR-u (Trst-Istra-Goricija Rijeka), te o tome kako je njegov djed čuvao tu dokumentaciju i potom je zakopao u jednoj sarajevskoj ulici gdje su zatim sagrađena zdanja. Zaključio je da bi danas, nakon toliko godina, bilo zanimljivo vidjeti što li je od svega toga ostalo.
- Za mene ne postoji domovina, to su samo važeći dokumenti u novčaniku, i nebitno je jeli na njima piše Burkina Faso ili Kanada, moj jezik je moja domovina, zaključio je. I ostali su autori donijeli vrlo zanimljive i osebujne priče, Richard Schuberth donio je vlastitu obiteljsku i životnu priču kao poveznicu raznih etapa te kakanije, a složio se i sa svime što je Jergović rekao. Filozofski je raspoložen bio Karahasan, koji se dotakao Descartesa, ambijenta zavičaja te napomenuo je da kulturni identiteti ne mogu biti samorazumljivi. Dirljiva je bila i ispovijest Josefa Winklera i njegove obiteljske priče, kazivanja o odrastanju i najbližima, majci koja je zanijemjela zbog šoka od rata, oca koji mu nije bio naklonjen, te gluhonijeme kućne pomoćnice.
Turski autor Ilber Ortayli, s kojim je Vojo Šiljak razgovarao o raznim temama. Iz toga razgovora saznali smo da je vrlo profinjen sa ženama te da ne razumije ljude koji imaju potrebu da imaju više državljanstava. Voli Hrvatsku i Makedoniju, a u potonjoj je počasni član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti. Po njemu, svi na Balkanu bi trebali jako dobro živjeti. Ideološki je začetnik neoosmanizma, bio je direktor Topkapija, kada je korektno surađivao s turskim predsjednikom Erdoganom, no kasnije ga je kritizirao jer se otvaralo previše univerziteta, a u kojima nije efektivno imao tko raditi, a niti tko pohađati. U Turskim pak obiteljima ne postoji pojam privatnosti, vrlo često velike obitelji, roditelji, djedovi, unuci, braće i sestre žive zajedno, što kod njega nije slučaj, on živi sam sa suprugom, a kćerka sa svojim suprugom očekuje dijete i živi zasebno. Vojo Šiljak je više puta tijekom razgovora istaknuo da je riječ o vrlo obrazovanom čovjeku, s iznimno puno znanja iz raznih oblasti, ne samo iz književnosti i povijesti. (Vanesa BEGIĆ)