Sve vrste igala, osim istoimene ribe, Marineli (Leli) Gorin-Godeni su atraktivne. I to neovisno radi li se o šivaćim, pletaćim ili onima sa zaobljenim vrhom kojima se kukiča. Sve te silne igle različitih dimenzija i sve ono što se s njima umije i stvara Lela je otkrila gledajući svoju mamu. Končići, vuna i materijali uvijek su joj bili draži od lutaka i medvjedića. I to do te mjere da je jedno popodne izlazak majke iz stana iskoristila da si sašije prve hlače, a imala je samo jedanaest godina.
- Razlog više da se i sama uhvatim u koštac sa šivanjem bio je i taj što ne volim uniformiranost, a i moja je visina tome doprinijela. Naime, sve majice bile su mi kratke u rukavima, a ni hlače baš nisu uvijek bile dovoljno dugačke, smije se visoka i vitka Rovinjka, koju njena generacija pamti i po ružičastom fraku koji si je sašila za maturalnu zabavu.
- Danas šijem i pletem po narudžbi, ali najviše me veseli moj rad, onaj koji nastaje spontano. Kako sam pravi frik u pletenju i kukičanju - poslu koji me veseli i opušta, sklona sam eksperimentiranju ali i vađenju iz naftalina starih uzoraka čipki i bodova za kukičanje, veli Lela objašnjavajući da je vizualni, a ne "šteberski" tip.
- Najveća su mi inspiracija čentrini moje none, pa čak i neki pomalo zaboravljeni bodovi kojima su kukičale stare Rovinjke.
Nakit od konca (kukčano prstenje ili naušnice), koji je prošlog ljeta imao svoju promociju, odmah su prihvatile Talijanke, dok su Ruskinje posebno bile zainteresirane za nadstolnjake i čentrine.
Standardno, u njenoj se "hand made" radionici, pored platnenih igračaka za najmlađe, kočopere i ljetne platnene torbe, torbice i novčanici čije će nove linije i deseni uskoro zamijeniti raznobojnu i veselu ponudu vunenih kapa, šalova, rukavica i džempera. (Napisala i snimila Nina ORLOVIĆ RADIĆ)
CIJELI TEKST U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.