Prije nego što je skončao u Veneciji, junak Mannove novele Gustav von Aschenbach stvaralačku je inspiraciju, baš kao i sam pisac, pokušao pronaći u Puli, a potom i na jednom od otoka u blizini istarske obale "koji se pročuo po svom šareno odjevenom, odrpanom puku koji govori nekim posve nerazumljivim dijalektom i po svojim slikovitim, izmrvljenim hridinama okrenutim pučini".
Bijaše to, kako reče pisac, na proljeće tisućudevetstoineke: Thomas Mann svoju novelu završava 1912., u vrijeme kada je na Brijunima, koje je i sam posjetio, ljetovala i bančila bjelosvjetska elita. A upravo ta "plava krv", financijski i politički moćna elita, začela je u drugoj polovici 19. stoljeća turizam na ovim prostorima i udarila temelj na kojemu se počeo razvijati turizam kakav danas poznajemo. O povijesti te priče, o osobnom putničkom inventaru, o onome što nosimo na put, što smo donijeli s puta, što smo sačuvali i što smo u međuvremenu zametnuli u ropotarnici, govori gostujuća izložba opatijskog Hrvatskog muzeja turizma nedavno otvorena u Povijesnom muzeju u Puli.
"Pun kufer svega - osobni putnički inventar kao odraz društvenih promjena" nije samo puka kronologija turizma od konca 19. pa sve do druge polovice 20. stoljeća na ovim prostorima, nego i opipljivo, intimno svjedočanstvo o putniku, o njegovim životnim navikama, vrijednostima i, na koncu, o njegovim osobnim dramama: o tjeskobi, putovanju u nepoznato, u smrt. Možemo stoga samo zamišljati je li Aschenbachova sudba zadesila kojeg od vlasnika isluženih drvenih kovčega izloženih u Povijesnom muzeju, optočenih kožom, s posebnim odjeljcima za odijela, kravate i cipele, s metalnim okovima, detaljima koji su odražavali profinjenost vlasnika i tadašnji modni ukus.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća putovanja u primorske krajeve, najčešće zbog zdravstvenih razloga, mogla su si priuštiti samo gospoda, pa je tako društvena krema ljetovala u mondenoj Opatiji, na Brijunima ili drugim ljetovalištima duž Jadrana. Austro-Ugarska Monarhija je, naime, poticala razvoj kontinentalnih lječilišta, a potom i vlastite rivijere na Jadranu. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio D. ŠTIFANIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU