Pulu moramo pronaci u sebi

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

U atmosferi nabijenoj dobrim emocijama, u dvorani Županijske gospodarske komore prepunoj povjesnicara, publicista, knjižara, izdavaca, graficara, studenata, a ponajviše "obicnih" gradana zaljubljenika u Pulu, predstavljena je nova i opsežna knjiga dr. sc. Darka Dukovskog "Povijest Pule", s podnaslovom Deterministicki kaos i jahaci Apokalipse.

Pored dominantne matrice kritiziranja vlastitog grada, na ovom je skupu bilo suprotno: užitak je bio cuti neke intrigantne detalje iz pulske povijesti, a posebno osjetiti toliko emocija pa i dirljivih izjava o gradu.

- Kao dijete ovog grada neizmjerno sam sretan što je ova knjiga ovdje ispred nas. Posebno sam razdražen i uzbuden. Stoga sam si napisao bilješke, kazao je u uvodu Boris Domagoj Biletic, urednik knjige i predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, u cijoj je ediciji "Nova Istra" knjiga objavljena na gotovo 500 stranica i s cak 945 vrijednih i raritetnih fotografija.

U prvom dijelu knjiga donosi kronologiju Pule od mitskih pocetaka - antickih stanovnika i vladavine Bizanta, Venecije do dolaska Austrije i Francuske sve do današnjih dana, a drugi dio tematizira jahace Apokalipse, pošasti, ratove, glad i smrt, dekadenciju, padove i uspone, od kojih je najveci uslijedio nakon careve odluke polovicom 19. stoljeca da Pula, a ne Trst, postane glavna ratna austrijska luka.

Posebno je nadahnut bio autor dr. Dukovski koji je ustvrdio da "Pulu moramo pronaci u sebi da bismo nešto mogli ostaviti potomcima, ne onim direktnim, vec potomcima za 100 ili 200 godina".

- Pisao sam svim gradanima Pule. I vi ste dio povijesti Pule. Grad je u tom smislu djelo covjeka. Ako se sjecate Babilonske kule, Bog je ljude ucinio medusobno nerazumljivim; bio je ljubomoran jer su ljudi htjeli stvoriti nešto božansko. Bog živi u gradu. To je njegov dom. Što cemo mi ostaviti našim potomcima? Ova knjiga nema kraja i zakljucka.

- Pula nema svoje autohtono stanovništvo, niti ga je ikada imala. Ja ni ne znam što to znaci pojam 'autohtono' jer ni danas u Europi ne postoji to 'autohtono'", rekao je Dukovski. Govoreci o determiniranom kaosu, pitao se kako bi Pula izgledala da je, primjerice, Venecija pristala da se u Puli izgradi tvornica dvopeka u srednjem vijeku.

"No, Venecija je bila mudra i nije to dopustila, jer bi sve brodice onda dolazile u Pulu po dvopek i vodu", kazao je autor te napomenuo da je u 17. stoljecu Pula spala na svega 30 stanovnika.

- Možete li pojmiti da je tih 30 ljudi sacuvalo grad za nas i da smo danas zbog njih upravo ovdje. To mene fascinira, nastavio je Dukovski koji kaže da je u Londonu naišao na 300-tinjak dokumenata koji bacaju novo svjetlo na tragicnu eksploziju na Vergaroli, za koju neki s politickim predznakom pogrešno govore da je poginulo više stotina ljudi.

Neke od fotografija projicirane su na platnu, puštala se glazba pulskih autora, a na kraju i kultna pjesma Francija Blaškovica "Addio Pola", koju je napisao književnik Daniel Nacinovic. On i pjesnik Antun Milovan procitali su nadahnuto nekoliko svojih pjesama. (Z. ANGELESKI; snimio M. ANGELINI)


Podijeli: Facebook Twiter