Kada je protekle veljače stisnula jaka zima i zapuhala bura, u javnosti se počelo intenzivnije govoriti o potrebi otvaranja prihvatilišta za beskućnike, koji su se tada doslovce smrzavali po napuštenim bunkerima, skloništima i barakama. Nakon otvaranja privremenog prihvatilišta u bivšoj Vili Mariji na Stoji mnogima je broj pristiglih beskućnika napokon otvorio oči i počelo se razmatrati gdje bi se mogao iznaći prostor za otvaranje prihvatilišta koje bi radilo tijekom cijele godine.
Prihvatilište za beskućnike pulskog Crvenog križa u Valturskoj ulici, s ukupno 11 postelja, otvoreno je nedugo nakon toga, u travnju, i od tada je nažalost stalno puno.
Kroz prihvatilište je do sada prošlo 30 korisnika. Tijekom blagdana odlučili smo ih posjetiti i mi. Nažalost, za našeg je posjeta većinu pokosila viroza pa smo bili u mogućnosti popričati tek s nekolicinom.
- Tako vam je to, znate, svi smo stalno skupa, i kada se jedan razboli svi smo bolesni, kao djeca u vrtiću, dobacio nam je jedan od korisnika u prolasku, odlazeći do liječnice koja ih je došla pregledati.
Oni s kojima smo ipak uspjeli popričati rekli su nam da su Božić dočekali mirno, a okitili su i bor. Zahvaljujući svome radu i djelatnicima prihvatilišta čak su se i prigodno darivali.
U prihvatilištu je od veljače, najprije u Vili Mariji, a sada u Šijani, Mirjana Orlović Salamon, viša medicinska sestra koja je 22 godine radila u pulskom rodilištu kao primalja. No, od '95. je bez posla pa je morala prodati stan, kako veli, jedino što je posjedovala, i tako je ostala bez krova nad glavom. Jedno je vrijeme živjela u napuštenoj prikolici, no kada je stisnula zima morala se skloniti u toplije mjesto.
Na pitanje vidi li neku perspektivu za izlazak iz prihvatilišta veli da će uskoro napuniti 60 godina i imati uvjete za mirovinu, a s obzirom da je bila među prvima koji su otišli za Vukovar, rješava i svoj braniteljski status. Kako nam priča, u prihvatilištu joj nije loše.
- Imamo tri obroka dnevno, međusobno se podržavamo i uvažavamo, pomažemo jedni drugima. Imamo tjedne rasporede za čišćenje prostorija, pranje rublja, sve se dogovorimo i radimo što možemo, veli nam Orlović Salamon. Dodaje da tu i tamo nešto i odradi pa si može kupiti neku sitnicu koja joj nedostaje, poput dezodoransa i kozmetike. Usput nam pokazuje što su sve odradili - popravili zid oko prihvatilišta, napravili prostor za drva, uskoro će početi obrađivati i vrt. Hvali i susjede, koji im uvijek uskoče s potrebnim alatom. (piše B. PETROVIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU