Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword. To su šifrirana imena pet plaža u Normandiji na koje su se saveznici iskrcali 6. lipnja 1944. godine tijekom Dana D, istog onog kojeg smo mi, naravno prenesenog u pulske mirnodopske prilike, najavili za jučer. Međutim, toliko spominjani austrijski menadžer Eduard Brunner tijekom jučerašnjeg dana, barem do zaključenja ovog broja, nije se iskrcao na niti jednu od pulskih plaža. Da bi nesreća bila još veća, niti već danima najavljena uplata određenog novčanog odnosa nije legla na zeleno-žuti račun, koji i dalje stenje pod teretom blokade.
Trebalo se nešto po tom pitanju jučer promijeniti najkasnije do 17 sati, da bi se potom krajnji rok produljio do ponoći, no one koji vjeruju da će se to stvarno i ostvariti već bismo polako mogli svrstati u klasu optimist i prikloniti se onima koji su čim se ova priča zakotrljala, tipovali na švicarsku poslovnu grupaciju kao puno ozbiljnije ponuđače. Međutim, problem je ležao u činjenici što je Brunnerova ponuda bila poprilično izdašnija te samim tim i prihvatljivija Michaelu Gloveru, koji je samim tim odlučio čekati Austrijanca do krajnjih granica.
Jedini scenarij
Da li će se Brunner svrstati u kategoriju onih koji posluju po principu "nitko ti ne može ponuditi toliko, koliko ti ja mogu obećati" saznat ćemo, nadamo se, već danas, bez obzira na koji način. Zdrav razum nalaže da, ako se sinoć nitko nije u Puli pojavio s aktovkom punom para vezanom lisicama za ručni zglob, već bi danas za stol trebali sjesti operativni direktor Istre 1961 Darko Podnar kao osoba opunomoćena da odradi tehnički dio prodaje kluba i pulski opunomoćenik švicarske grupacije koji ima ovlasti da ga kupi te zaključe posao. Bilo kakav drugi scenarij lako bi mogao dovesti do toga da nedjeljna utakmica s Hajdukom bude i oproštajna za Istru 1961, barem na prvoligaškom nivou.
Naime, na jučerašnjoj uobičajenoj jutarnjoj konferenciji za novinare pred prvenstveni ogled, na kojoj se prema očekivanju najmanje pričalo o Hajduku, Darko Raić Sudar je priznao kako mu je nekolicina igrača otvoreno rekla da bi im ogled sa splitskim "bilima" mogao biti i posljednji u "zeleno-žutom" dresu. Nije tajna da su tragom Riste Mitrevskog, koji je zatražio da mu klub podmiri dugovanja u roku od deset dana ili pripremi "čiste" papire, krenula još nekolicina njegovih suigrača te bi već u ponedjeljak na "Drosini" umjesto rekuperacijskom treningu mogli svjedočiti pravom igračkom egzodusu.
Financijska injekcija
Takav rasplet malo bi koga mogao iznenaditi, jer kad smo nakon "presice" pogledali jučerašnji trening, mogli smo se i osobno uvjeriti da neizvjesnost te pitanja koja igrači postavljaju i na koja ne dobivaju odgovore jer nema nikog tko bi im ih mogao dati, predstavljaju sve veći problem. Nema nikakvog iskakanja iz skupine niti disciplinskih problema te "zeleno-žutima" na tome treba skinuti kapu do poda, jer malo bi se tko na njihovom mjestu mogao tako profesionalno postaviti, no stara narodna mudrost kaže da "vrč ide na vodu dok se ne razbije", a ovaj pulski već previše dugo pušta na sve strane.
Igrači su obećali da će u nedjelju istrčati na teren protiv Hajduka i na njemu pružiti svoj maksimum, zbog sebe, kluba i navijača, ali ako im pred tu utakmicu netko ne uđe u svlačionicu i donese sretne vijesti, pitanje je što će biti poslije. Pustih obećanja svima je već puna kapa, s njima se ne mogu platiti stan i hrana, a još manje dažbine državi koje su svi oni kao samostalni obrtnici dužni redovno uplaćivati, bez obzira što ne pamte kad im je nešto opipljivo "leglo" na račun.
Shodno s time, većina igrača je već na rubu kojeg će prijeći ako se danas-sutra nešto konkretno ne promijeni, a da li će to biti povratak otpisanog Brunnera ili potpuni zaokret prema švicarskoj poslovnoj grupaciji, u ovom je trenutku najmanje bitno. Jedino što je važno je da netko napokon isplati Glovera i ubrizga financijsku injekciju u klub koji je već na aparatima, a i oni polako otkazuju poslušnost jer je onih toliko puta spominjanih "pet do podne" već davno prošlo. (Ivica CEROVAC)