Franc Žirovnik jedan je od prvih obrtnika koji je u Puli pokrenuo proizvodnu djelatnost, bilo je to 1971. godine. Potom je osnovao privatnu tvrtku i prije dolaska tržišne ekonomije. Za sebe kaže da je bio jedan od pionira privatnog poduzetništva u Puli za vrijeme Jugoslavije te da je u lipnju 1989. bio među prvih pet ili šest Puljana koji su osnovali firmu kada je to omogućeno u samoupravnom socijalističkom sustavu.
U 41 godini poslovne aktivnosti proizvodio je na stotine različitih proizvoda. Neki su bili njegov izum, a za mnoge je sam proizveo strojeve putem kojih je pokrenuo njihovu serijsku proizvodnju. Pulski inovator, proizvođač i poduzetnik danas, u 76. godini života, ne može u zasluženu mirovinu. Kaže da zbog nagomilanih dugova obrt ne može zatvoriti, a ukoliko ima otvoren obrt, ne može dobiti mirovinu.
- U najboljim danima svojim sam radnicima isplaćivao najveće doprinose za mirovinu te sada oni uživaju u zasluženoj mirovini i iznadprosječnim primanjima. Svih 15-ak radnika koji su sa mnom stvarali na taj sam način zbrinuo, ali sebe nisam uspio.
U osam mjeseci 2012. ostvario sam promet od četiri, možda pet tisuća kuna. Ništa bolje nisam postigao ni u proteklom razdoblju. S druge strane, dobivao sam, te i dalje dobivam, astronomske uplatnice za plaćanje poreza, doprinosa i ostalih davanja državi.
Ta davanja naveliko premašuju iznos mojih prihoda, a zatezne kamate zbog neplaćenog nerealnog duga stvorile su od mene dužničkog roba i u 76. godini života ne vidim način kako da se iz toga izvučem.
Često se kaže da davanja državi iznose 50-ak posto bruto plaće, ali meni ispada da uzimaju sve, i više od onog što zaradim, prepričao nam je Žirovnik, kojem sada prijeti i gubitak obiteljske kuće zbog duga od 104 tisuće kuna prema Poreznoj upravi.
- Za 27. rujna na Općinskom sudu u Puli najavljena je dražba na kojoj će sud prodavati za milijun kuna pola moje obiteljske kuće u kojoj živim s obitelji, ogorčeno je izjavio Žirovnik. Prisjećajući se svoja četiri desetljeća poduzetništva u Puli, kaže da je krenulo nizbrdo 1995. godine.
- Bila je to prijelomna godina, ne samo za mene, nego i za većinu osoba jer je tada započela privatizacija na hrvatski način. Tada su na neobičan način dojučerašnji direktori, i neki drugi utjecajni zaposlenici, došli u posjed društvenih poduzeća. Mi proizvođači ostali smo bez posla. Država nam je mogla pomoći tako da nam je omogućila period prilagodbe novonastalim uvjetima, što su napravile zemlje poput Mađarske, Čehoslovačke i Poljske.
No, Hrvatska nije tako postupila. Uveli su PDV s plaćanjem po izdanom računu, bez obzira na to naplatili mi taj račun ili ne. Pojačali davanja za poreze i doprinose s obračunom zateznih kamata, sudskim ovrhama i slično. To je mnoge prisililo da otpuste radnike.
Počele su blokade žiro-računa, a to znači kraj obrta ili poduzeća. Da bi spasili poduzeća i obrte, mnogi su se, poput mene, zaduživali u bankama, a neki i kod kamatara. Tako smo, umjesto da kredite koristimo za razvoj i nove poslove, te kredite koristili kako bismo spasili posrnula poduzeća ili obrt od propasti. Nekima je to uspjelo, ali većini od nas nije, jer smo s novim zaduživanjima tonuli još dublje u glib, veli Žirovnik. (Piše Paulo GREGOROVIĆ; snimio Manuel ANGELINI)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU