Prostorija je podrumska i vlažna, sve je nekako memljivo i smrdi na vlagu, ali oni se ne daju, spremaju stvari i skupljaju ambalažu s osmijehom na licu. Nema ih puno, ali optimizam i empatija koju posjeduju vrijedi za njih stotinu. Slažu odjeću za dječicu, kartonsku ambalažu, prazne boce koje će u vrećama dati onima kojima je potrebno. Sve izgleda kao neko derutno sklonište, a zapravo je to sjedište, ili bolje reći skladište humanitarne udruge „Naš san njihov osmijeh“ u Medulinskoj ulici.
Humanitarna udruga u nehumanim uvjetima, prvo je što pomislite kada vidite crne, vlagom nagrizene zidove u nevelikoj prostoriji. No, nehumani uvjeti njima nisu strani, prije tjedan dana vratili su se s humanitarne akcije gdje su pomagali sirijskim izbjeglicama.
Pomagali sirijskim izbjeglicama
Tu volontersku udrugu u Istri je prije pet godina pokrenuo Igor Loparić. Od nesebične i spontane ideje osnivača preko prvog sastanka na stepenicama Rojca do više desetaka tona prikupljenih donacija, skoro stotinu službenih volonterskih akcija i više tisuća korisnika diljem Hrvatske, ova je udruga isključivo volonterskim radom svakodnevno prisutna u održavanju dostojanstva najpotrebitijih građana. Dobitnici su i nekoliko vrijednih nagrada za svoj rad, imaju volontere u većini gradova u Istri i prepoznati su i izvan granica Hrvatske. A Igor Loparić, taj na jeziku i djelima brz 30-godišnji referent u Lučkoj kapetaniji Pula kaž:e „ Ako nemaš ljude i ekipu, onda nemaš ništa. Ponosan sam na sve živo što smo učinili u ovih pet godina.“
Nas kao i mnoge, trenutno zanima volontiranje među sirijskim izbjeglicama. Kod tog pitanja, svi počinju pričati uglas, svatko ima svoju priču; njih sedmoro, četiri žene i tri muškarca, krenuli su u nesebično pomaganje - Igor Loparić, Edin Tanović, Emir Kudumović, Sanja Rakić, Nina Ban Stanić, Danijela Eni Košara i Iva Brajković ukrcali su se u dva automobila i zaputili se u Slavoniju – put je vodio u Tovarnik, Beli Manastir...
Pohvala policajcima
- Četiri dana bili smo na četiri različita mjesta. Bili smo na terenu u najboljem trenutku, odnosno kada je najviše trebalo. Bilo je fenomenalno, iz razloga jer je sve oko nas bilo pozitivno. Nismo doživjeli nikakve nemile scene. Izbjeglice su fer i korektni, oni su prava gospoda. Odnos policajaca bio je predivan, pomagali su nam bezuvjetno i sve dopuštali. U Belom Manastiru ljudi su bili predivni. Nismo očekivali da će biti toliko puno djece, puno majki s bebama koje su ležale na cesti ispred šatora, iscrpljene, žedne i gladne. Mi smo na licu mjesta kupovali u trgovinama, radili same pakete i to im dijelili. Bio je jedan mali Sirijac koji je s bratom došao po paket i s nama 40 minuta radio pakete za ostale, priča Igor koji ima pune riječi hvale prema izbjeglicama i domaćinima. Kaže da su na licu mjesta račune stavljali na Faceobok da ljudi vide kako i kamo je otišlo 20.426, 48 kuna. Sve je bilo transparentno – novac i emocije.
Prikupljanje potrepština četvrtkom
Udruga djeluje svaki četvrtak od 17 do 22 sata u Mutilskoj 44. Kažu da radije primaju opipljive stvari - higijenske potrepštine,udžbenike za školu, odjeću... Skupljaju i boce koje slažu u vreće po 80 komada i to daju štićenicima za prodaju. Isto je i s čepovima i sa starim papirom. Donacije se mogu uplatiti na njihov račun. (Piše Lara BAGAR, nimio Manuel ANGELINI)
VIŠE O PULSKIM HUMANITARCIMA ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.